понедељак, 9. јануар 2012.

Rođendansko pismo Majci.......(U čast 68.rođendana,moje jedine i nikad prežaljene domovine)


Majčice moja mila,prođe evo 20 godina,od kad te nema.Nekako u duši ne mogu da prihvatim tu činjenicu.I ako znam da ne postoji ni teoretska šansa da mi vaskrsneš ili se reinkarniraš,ipak se nadam.Blesavo je,znam,ali ne mogu drugačije.Jako me boli što te nema.Kažu da vrijeme liječi sve.Lažu Majko!Kako koja godina odmiče meni je sve teže i bolnije.Rano sam ti majko ostala siroče,prvo bez Oca,pa onda i bez tebe.A znaš, Majko, kako je ratnim siročićima,toliko si ih odgajila i podigla,napravila od njih časne i poštene ljude.Samo da znaš meni je gore.Oni su Majko imali tebe,a ja nemam nikoga.
Možda me najviše i boli činjenica da su te ubila vlastita djeca,a ja kao jedno od njih, nisam,bog zna šta, ni uradila.Samo sam se sa nekolicinom istomišljenika povukla u ilegalu.Postojali su momenti kad sam se ozbiljno pitala ko su ti koji ti žele zlo,ko su oni koji se zadovoljavaju tvojim raspadanjem i šta ih je navelo da žele tvoju smrt?Kakvu si to Majko djecu izrodila?Na koga smo se to mi mlađi oslanjali i od koga smo trebali učiti o životu i sreći?Zgađena sam Majčice!Toliko licemjera,lažova,lopova,onih što hule na sve i svakoga,toliko nacionalizma,fašizma,idiotizma i imbecilnosti  izaziva strah.Znaš,od svega mi je najgore to buđenje nacionalne svijesti!Šta,kao oni su spavali i nisu znali kojoj naciji pripadaju i onda ih je neko probudio i ukazao im na to ko su u stvari?Pobrkali su i vjersku i nacionalnu i geografsku pripadnost.Kunu se Majko u čistotu svoje nacije,veličajući svoju vjeroispovijest,oni koji su se do juče i u tebe tako zaklinjali i kažu da onda nisu smjeli,ono što sada mogu.Stvarno bih voljela da mi neko objasni šta je to što im je bilo zabranjeno.Koliko se sjećam(a nisam baš toliko mlada) nikome od tih vajnih vjernika(novopečenih) nije bilo zabranjeno ama baš ništa.Sve su bogomolje širom tvoga tijela Majčice bile otvorene i u glavnom zjapile prazne.Neke više,neke manje,ali sigurno nisu bile krcate kao sada.Ne pamtim da je nekad donesen zakon o zabrani posjete vjerskim objektima i vršenja službe u istim.Da jeste,mene bi sigurno kaznili višestruko,jer sam ja ulazila u sve.To što nije bilo baš poželjno da kao član Partije budeš i predan vijernik,je iz prostog razloga što je Partija zagovarala tezu da je RELIGIJA OPIJUM ZA NAROD,pa bi bilo malo licemijerno da si odan na obe strane.Ako postoji i jedan pravoslavac kojem je bilo zabranjeno da se krsti,slavi slavu;i jedan katolik kome je bilo zabranjeno krštenje,krizma,pričest;i jedan musliman(ne mogu da kažem Bošnjak,jer je to Albanski izraz za muslimana iz Bosne i nije sveopšte prihvaćen među svim muslimanima) kojem je bilo zabranjeno da klanja,da suneti djecu ili da slavi Bajram,JA ĆU MU SE JAVNO IZVINITI.Iz kakvog ste se to" ropstva" iščupali i kakvog ste se "mraka" probudili? Jesi li nas ti Majko držala u ropstvu i u tami?Možda meni još stoji koprena pred očima,pa ne vidim jasno.Možda sam i maloumna,pa je normalno onda da nisam baš ni najsvjesnija.Možda se meni samo čini da su  ove nove, SECESIJOM tebe, stvorene države toliko jadne i kukavne.Možda ovo nije neuki zaveden narod,gladan i bijedan..Možda ja Majčice ne znam koliko su oni bili potlačeni i ne vidim kako im je sad svanulo.Kako su bezbrižni,siti,napojeni,slobodni,kako je najbitnije što su dokazani Srbi,Hrvati,Bošnjaci,Slovenci,Crnogorci,Makedonci,Albanci............Kako su im velelepne države, površine od nekoliko desetina kilometara i nacionalnog duga nekoliko stotina milijardi eura.Kako sad dišu punim plućima od kad koriste samo svoj jezik,proučavaju samo svoje pisce i pjesnike i piju samo svoju kafu,kahvu i kavu.Samo kad bi mogla vidjeti Majko,kako SAD rade fabrike u novim državama,SVIH 20 ,radi punom parom.Ili,recimo,da vidiš  kako se raduju jedni drugima za vrijeme turističkih sezona ili kako se pljuju po društvenim mrežama.Da možeš da vidiš ti bi vjerovatno poželjela da oslijepiš i proklela bi dan kad si stvorena.  S druge strane,možda u tebi Majko i nije bilo sve tako bajno i divno,kako ja mislim da jeste.Šta će prostom radniku ili seljaku(zemljoradniku,stočaru) da ide na more i uživa?Šta će njemu da ga neko besplatno liječi i da ga država šalje o svom trošku na specijalističko liječenje u inostranstvo?Šta će bilo kome besplatno školovanje?Šta će ti sloboda kretanja i bezbrižno spavanje u parku?Što bi nekome bila samo trećina plate u beskamatnom kreditu?Šta će ikome plata ili penzija?Što si ti nama uopšte ukazivala na komunizam,kad ni socijalizam,ni ONU demokratiju nismo uspjeli sačuvati?Što si se uopšte trudila da nas držiš na okupu i zašto je Otac trubio samo jedno te isto:"Čuvajte bratstvo i jedinstvo,kao zjenicu oka svoga"?Za koga,sve blagodeti, Majko,kad nas je samo malo vidjelo i u onom "mraku"?Vraćaju se majko u istoriju koja njima odgovara i iz nje štrpkaju samo ono što im odgovara.Prave svoje velike,neovisne,konstitutivne,entitetske,ekološke,etničke i ne znam više ni sama kakve države,mašu čudnovatim zastavama i ustaju na još čudnovatije himne.Žude za nečim što se nije uspjelo održati kao takvo nikad.A da ti ne pišem da se unutar tih svojih carstava ne mogu saglasiti ni oko cijene hljeba,a kamo li nečeg drugog.Stvarno mi je muka od svega toga i najrađe bih se ispovraćala.O svim strahotama i genocidima me sramota i da ti pišem.Strašni su Majko koliko i oni počinjeni pred tvoje rođenje i svi su krivi,jer zločin je zločin,ne može da bude ni mali ni veliki.  
   Nisam ti rekla zašto sam ostala u jednom takvom bućkurišu,a nisam otišla negdje daleko!?Evo zašto:Još kao mala sam shvatila da sam rođena u državi koja je sačinjena od šest republika i dvije autonomne pokrajine,da je moja  himna Hej slaveni,moja zastava trobojka sa petokrakom,da su moji jezici oni koji se govore od Vardara do Triglava i od Đerdapa do Jadrana,da su moja pisma latinica i ћирилица,da je potpuno nevažno da li neko klanja il' se krsti.Naučena sam da poštujem sve i to i danas dan činim.U momentima tvog raspada,a moje neizmjerne boli i zbunjenosti,časovima bratoubilaštva i netrpeljivosti,strpana u koš u koji ne pripadam,našla sam se na teritoriji gdje se još uvijek vijorila moja trobojka i svirala moja himna.Nisam imala sredstava da odem bilo gdje drugo,daleko i od ovih govana(oprosti Majko na izrazu)u kojima sam se našla.Gladna,gola i bosa,ponižavana,šikanirana,izbjeglica iz besmisla,prognanik iz vlastitog dvorišta u komšijsku sobu, ipak sam opstala.Zaljubila sam ti se Majko,baš onako kako su se zaljubljivali borci i akcijaši,onako iskreno,kao vojnici koji su poslije odsluženja vojnog roka,ostajali u gradovima u kojima su služili i ženili se svojim draganama.Zaljubila sam se Majko,udala se i stekla svoju porodicu.Porodicu jugoslavenskog duha i tekovina,tradicionalizma i poštovanja.Davno sam ti Majko dala riječ i svoje se riječi držim.  Srećan ti rodjendan starice moja mila!                                                     
                      Do smtri tebi odana......tvoja Arijana!

Нема коментара:

Постави коментар