петак, 21. октобар 2016.

NJENE OČI (Kako moj dragi duhovni otac,nemađaše pjesmu,čiji naslov počinje slovom NJ,njemu u čast,dok progovara iz mene)

Međ' zvjezdama punan
mjesec,lola stara
prosipa se srebrom
i lakoćom sije,
dok Neretva ti'o
 uspavanku zbori,
laki vjetrić piri,
cio Mostar spije.

Samo njene oči
sklopile se nisu,
njima nema sanka
ni u mrkloj noći,
smrtno bolnu dušu
u zjenama kriju
i čekaju danak
kad će na put poći.

A bile su luča
nekad u davnini,
jednom srcu iskra,
što za njima gori
i bile su pjesma,
što je ljubav poje
u ljepoti milnoj
sve čednosti svoje.

Gledale su ljupko
u to srce mlado,
za njima što bije
kao topot vranca,
ljubile su dodir
koji dragi spusti,
na usnice rujne
poput povjetarca.

Daljine su klete
zarobile njega,
pa pod pendžer mali
viš' joj neće stati,
ni milovat njedra,
ni kosicu crnu,
nikad više svojom
on je neće zvati.

A mjesec je punan
ona lola stara,
što sa neba pomno
na te oči motri,
prosipa se srebrom,
cio Mostar spava,
a Neretva ti'o uspavanku zbori.

                                                                                              Kruševac,21.10.2016.

субота, 15. октобар 2016.

GDJE SE KUPUJE "NOBEL"?

Oni koji me redovno prate i čitaju moje "pisanije",znaju, da o nekoj aktuelnoj temi,pišem,samo onda ako me baš,ali baš ono "takne",tj.dotakne mi neku gangliju.
Sve novine zatrpane naslovima o ovogodišnjem laureatu Nobelove nagrade za književnost,pa to svađe,pa stavovi,pa pohvale,pokude,ljutnje...
Evo spiska nobelovaca,pa ako ste za sve njih čuli.ili sva njihova djela pročitali,skidam kapu,ne do poda,nego ću i rupu iskopati,pa je u nju staviti,da počast bude što veća/dublja.
https://sr.wikipedia.org/sr/%D0%9D%D0%BE%D0%B1%D0%B5%D0%BB%D0%BE%D0%B2%D0%B0_%D0%BD%D0%B0%D0%B3%D1%80%D0%B0%D0%B4%D0%B0_%D0%B7%D0%B0_%D0%BA%D1%9A%D0%B8%D0%B6%D0%B5%D0%B2%D0%BD%D0%BE%D1%81%D1%82

Književnost je jedna jako "nezahvalna" grana umjetnosti,bilo da se radi,o piscu,pjesniku,bilo kojoj formi književnog djela.Stvar je u čitalačkom ili komisijskom ukusu,ako je djelo dovedeno"pred sud".
Ma ne prolaze bolje ni ostale,što je i normalno,jer nismo svi isti,niti iste stvari pobuđuju naša čula.
Ako nekim svojim radom,ti kao umjetnik,zaintrigiraš masu,ostaviš traga na njenu psihu,a pri tom u toj masi bude i neko meritoran za pozitivnu kritiku,ti si,prijatelju moj,narodski rečeno "k'o na konju".
Možeš širiti svoje stavove i prikaze datog širom planete.Prepoznaće neko vlastitu misao u tvojoj,saglasiće se o nečemu,pa će mu biti drago što još neko na takav način razmišlja,osjetiće se moćnim.Prepoznaće neku sliku iz sopstvene glave,na slici koju ti oslikaš,pa će se ozariti njegov um.
Od njih ćeš dobiti pohvalu i snagu da traješ,na putu koji si sam izabrao.Od onih drugih,samo negativnost,ona kritika koje se potajno plašiš,a nećeš da priznaš ni samom sebi.Govoriš da te nije briga,šta ko misli,tebi se sviđa,tvoje je djelo.Ako pri tom,namjeravaš od toga da živiš,jer ga ne radiš iz puke dosade ili užitka,onda si prijatelju nagrabusio.Dignuće se čitave divizije neukih i slaboukih,ogrezlih u kritikovanju svega i svakoga i oplesti po tebi,k'o da  je bezvrijedan svaki dan koji si proveo među živima.
Ko je od vas čuo za Hejkea Kemerlinga Onesa?Niko ili možda neko ko je fiziku izučavao do najsitnijih detalja.E taj vam je baja,inače Holanđanin dobio "čika Nobela"1913. za istraživanje na svojstvima materije na niskim temperaturama koja su ga dovela do proizvodnje tečnog helijuma.
A za Karla Landštajnera?Niste?On je 1930.dobio "Nobela" za otkriće krvnih grupa i njihovih rezus faktora.Svima nam bitno,a pojma nemamo o toj činjenici.Što bi se nas ticali naučnici,istraživači,tamo neki posvećenici nauci?Možemo mirno spavati i bez tih saznanja.Ima ko će o tome voditi računa.
Pa kad ima,neka oni i vode.
S književnošću je valjda drugačije.Nije egzaktna.I za one Nobelovce,za koje nikad ne bismo znali,da nije ono malo obavezne lektire ili neke urođene želje za čitanjem,eto saznamo.Odluči neko ili nekoliko njih da je ono što si pisao vrijedno neke nagrade.Ako pogodiš pravi trenutak za neku temu,bezočno saspeš i poziciji i opoziciji sve u lice,ne libiš se da opsuješ i koristiš prostote,publika te prihvati kao najrođenijeg.Ma ti si bolji i od samog sebe.A onda uticaj publike pobudi i odabirnu komisiju.Onda zavisi kako je komisija nastrojena.Ako se prepozna u dobrom svjetlu,možeš proći.Ako joj se učini da je nacrnjena,ispalio si se prijatelju.Možeš i dalje da piskaraš za svoju dušu i u nedostatku svjetla,da sebi stvaraš isto, uz pomoć šerpe i mjesečine kao Maksim Gorki.
Da l' je čika Robert Allen Zimmerman zaslužio nagradu?Koji su razlozi da je dobije?Koliki je politički upliv u odabir?Ko smo mi da o tome sudimo?I kome je bitno naše mišljenje?
Čovjek radi punom parom 45 godina i od svog rada živi.To što ga na ovim prostorima prvenstveno znamo kao muzičara,a zanemarujemo činjenicu da je kantautor,nije njegov problem,a ponajmanje nije problem komisije za dodjelu nagrade.Uvijek ima neko zašto i zato i ono zbog čeka i zbog toga i toga.
Alfred je vjerovatno imao drugačiju viziju o nagradama,od one koju mi imamo.Znao je čovjek nešto što mi ne znamo.Ako se nekad sretnem s njim,pitaću ga,pa ću vam javiti.Naći ću načina da to izvedem.
.A do tada,ako neko zna gdje se kupuje "Nobel",neka mi javi.Dodijelila bih par komada,pa nek' ide život.

петак, 14. октобар 2016.

JA SAM TI

Ja sam Ti tekući smaragd što obale mije i modro nebo s potpisom Sunca.
Ja sam Ti pećina oštra i crna smokva i košćela slatka i procvjeto bajam.
Ja sam Ti platan s imenom tvojim i onaj kesten pečen,s Korza.
Ja sam Ti gordost Eminina i Aleksina mladost,raspukli šipak i zerdelija.
Ja sam Ti štreka nepovratna i česma spasenja žednome.
Ja sam Ti avlijska kaldrma i šeboj mirisni i odrnja grozdana.
Ja sam Ti ona što je drugi ljubiše iza Nove gimnazije,dok su tebe kvasile kiše na mostovima.
Ja sam Ti svaka roša za 
klikere i " puspas mene" na direku.
Ja sam Ti bura i jugo,krik galeba nad vodom i pjesma zrikavaca.
Ja sam Ti prvi randes i ljubav vječita.
Ja sam Ti groblje i harem i crkva i džamija.
Ja sam Ti prvo pijanstvo i prva popušena cigara,prvi degenek i prva igranka.
Ja sam Ti Radovanova glumica i mahaluša,majka što se kroz sokak dere i ćaća što šipku bere.
Ja sam Ti šetnja po Barama i slika s Partizanskog.
Ja sam Ti vojnik crvene armije i ona čije usne sanjaš.
Ja sam Ti štiglić što s faše verša i ćuko što zavija gladan.
Ja sam Ti zvizdan i istopljen asfalt,gajba pive i partija tavle.
Ja sam Ti hakanje i ciganluk,trač partija i kafenisanje.
Ja sam Ti ono "Da" pred matičarem i ono posljednje zbogom.
Ja sam Ti baklava i porcija ćevapa,hladna Cockta na Kantarevcu.
Ja sam Ti ona koja čeka i ako zna da doći nećeš.
Ja sam Ti i pjesnik i pjesma o tebi,kojeg više nema.
 I ako se zagledaš jednom u moje oči,znaćeš da i dalje vidim tebe,a Ti odavno, Ti, nisi.



                                                                                                                  Kruševac,14.10.2016.

среда, 12. октобар 2016.

NEMIR KAD ME GRLI

I evo ga tu je
opet nezvan
moj stari znanac
Nemir.
U kaputu jesenje slike
grli me k'o otac na rastanku
čvrsto,najčvršće
samo bez suza.
Viče mi u uho
Reci gdje je!?

Koga tražiš,ne znam?
Ne viči!
Pusti me na miru,ne steži!

Toplotu tražim,znaš to i sama.

Pa onda idi,nisam te zvala.
Ako se skloniš da stanu kiše
biće sunca i toplote više.

                                                                       Kruševac,12.10.2016.

недеља, 9. октобар 2016.

0000000000000000

Sretali smo se ona i ja
tako često,gotovo svakodnevno
i ohrabreni tim susretima
u vatri visokih peći
kovali buduće vreme.
Nizali osmehe k'o kupine
na konac svileni,
da ih 
jednom
uzdahom strasnim
u spajanje otisnemo.
Točili se jedno u drugo
sasvim lagano,
pazeći da plamen želje ne ugasimo.
Pravili smo vitraže za prozore
s kojih se posmatra bioskop nebeski,
želeći da kolorit ljubavi
ostane tu zanavek.


A onda su naišle studeni ...
   


                                                                                                Kruševac,9.10.2016.

ČIZME ZA SNOVE

Sećaš li se kad sam ti pričala o čizmama
onim dubokim
od sedam milja,
u kojima banem u tvoje snove?
Sećaš se sigurno
bile su ti drage,
nosile su me s lakoćom
u sve zabačene vijuge tvoje svesti
i podsvesti.
Moraš se setiti
bile su ti drage
i činile da snovi budu lepši od jave.

Te čizme  ne obuvam više,
ne putujem u njima,ne prelazim milje,
sad sam bosa.
Veselo trčkaram kroz snove,neke nove,
tek rođene iz strasti,
ni nalik na tvoje.
I lako je,
sitan pesak se pod stopalima osipa,
kao da sa mnom pleše
i leči žuljeve što ih čizme napraviše.
Znaš,one moje čizme,
seti se,
bile su ti drage.


                                                                                                            Kruševac.9.10.2016.

SLIKALA BIH

Slikala bih,
ali ne znam gdje se kupuju boje
kojima bih mogla dočarati tebe.
Nedostaje mi žuta za sunčani osmijeh,
pa sam tražila glave maslačaka,
ali ih je jesen oduvala.
Prevrtala sam listove kajsije
žudeći za zelenom nijansom smiraja tvojih dodira,
ne nađoh je,jer se u mrku preobrazila.
Činilo mi se da će mi drenjine poslužiti za u sne.
prevarila sam se,nisu slatke.
Kestenje pokupiše ulični prodavci,
a opne zgaziše,ne mogu ih izmješati.
Slikala bih te,
ali kako ću bez boje?
Iz bezbojne slike se ne vidi ništa,
a bezbojnu sliku da slikam neću.

                                                                                 Kruševac,9.10.2016.

уторак, 4. октобар 2016.

NJENO JA

To je zato što je ne poznaješ,
a misliš da znaš ko je
u svakom trenu.

Kad ti se čini blistava,
zanosna,lijepa,
moraš strgnuti masku.


Ispod mramorne slike
čuči srž i čeka.


Spinozina je najbolja učenica
grijehom krštena,
bolom pričešćena,
oprostom pomazana.


U zabačenim utrinama uma
raskriljena ptica rugalica
sopstvenim mukama.


A snaga je osmjeh
davno ispresovan
na listovima njenog herbarijuma.


Možda,jednom,ako vrijeme stane
dotakneš tu čulnu radost
još nigdje neostvarenu.


I spoznaš, s njom
ukus poljupca s grimiznih usana
i poganog jezika.


Međ' oholim nadama
i doživotnim traganjima
za sopstvenim bićem
pronaći ćeš i nju.


Onu što smireno čita
davno ispisane istine tuđih duša,
hraneći  svoju  lakomisleno.


Samo nikad prepoznati nećeš
 plavu sjenu u oku njenom,
jer ona je zauvjek,
a zauvjek ne postoji.

                                                                                                                 Kruševac,4.10.2016.