уторак, 21. јул 2020.

ADDIO CARA MIA

U besanoj noći, u mraku sobe,
dok suza za suzom tiho pada,
sjećam se tebe voljena moja,
našeg djetinjstva i našeg grada.

Gledam u slike, nijemo ti zborim
koliko sreće je bilo tada,
ludosti đačkih, radosti, smijeha,
a šta je zapravo ostalo sada?

Osmjeh tvoj mi pred očima titra,
tvoja nada, želja, borba i snaga,
zvijezdo nova na nebeskom svodu,
sudbinom kletom na put zvana.

Počivaj u miru mila moja,
nek duša ti spokoja nađe,
nema više muke i bola,
anđeli svoja krila ti daše.


Nataša Prolić 17.1.1973.- 20.7.2020.