субота, 30. јун 2012.

MOJA MALENA

Dok tražim u tvome oku
odsjaj zvezde daleke,
plavičastu maglu
nekih starih ljubavi.
Znam da volim te
al* plaši me prašina ta
potrošenog vremena.
Ne dozvoli mila moja
lucidna,bar sad
da vetar oduva sve
poljupce s mojih usana.
Želim da osećam
dodire tvojih ruku
nežnosti moja najveća.
Ref.
Zašto pripadam
onim ljudima
što ih boli
kad ostavljeni budu.
Zašto januar
snegove prosipa,
namerno mi budi tugu.
Mila moja,malena
nežnosti moja najveća.


                                 Kruševac,3.6.1995.............autor texta Arijana Hinić,kompozitor i aranžer još uvijek nepoznat :(

среда, 27. јун 2012.

ODAVNO BIH

Odavno bih jugu,
željo,
odavno bih na tu stranu,
onoj vodi,
onom zraku.
Odavno bih tebi
grudo,
odavno bih pod te skute,
stijenje tvoje
i kamenje.
Odavno bih rodnom domu
i avliji punoj cvijeća,
majci,ocu,
grobu jednom,
što na mene dugo čeka.


четвртак, 21. јун 2012.

Jevanđelje po Mićku ili Muke po stanodavcu

   Da li je neko nekada od vas bio podstanar?Ja jesam!Par godina izbjegličkog života sam provela po raznim sobama i stanovima koji se izdaju.Nema tu ničeg čudnog,barem je trećina populacije u svakom gradu danas podstanar.Meni je od svega najčudnije,kako se ti ljudi ophode prema mjestu na kojem obitavaju.CURI SLAVINA,nema veze gazdina je;POLOMIO SAM STOLICU,pa šta nije moja;ZAPUŠIO SE ODVOD,nisam ga ja zapušio!Ma jok nisi,gdje bi ti,mora da sam ja dolazila dok te nije bilo u stanu.
  Na moju veliku žalost,socijalne prilike su takve,da je moja porodica primorana, izdavati stan,koji posjedujemo u sklopu kuće.Kapne po neka parica,koja itekako dobro dođe,ali meni otkapaše i snaga i živci.Trudim se da razumijem tu politiku,logiku,zdrav razum ili kako li se to već zove,kod ljudi koji su prošli kroz taj stan.Ponavljam I SAMA SAM BILA PODSTANAR,ali nikada slovom i brojem iza sebe nisam ostavila nered,jad,prljavštinu i štetu.Za šest godina,koliko traje naša stanodavačka agonija,smjenjivali(le) su se studenti(kinje),samci(ice),đaci,sezonski radnici.Ostajali po mjesec,dva,osam,godinu i ne znam poslije koga je ostajalo veće sranje.Uništena,pa bačena naša imovina,umašćeni kuhinjski elementi(nikad očišćeni),šporet koji se mora špartlom sastrugati,prazne flaše,novine,prljavi peškiri(sve pod krevetima),odlijepljeni lažni nokti u foteljama,dlaka da se mogu tri DOBRE perike napraviti(šteta što nisam vlasuljar)..........
Poslije odlaska jednih,oribaj,dizinfikuj,operi,za one sljedeće i sve tako redom.
Dok su prisutni vodaj ih po doktorima,jer od ljubavnih problema ubadaju ludilo,dobijaju tahikardije,pokušavaju samoubistva.Brani razvedene od bivšrih muževa,koji ih proganjaju.Slušaj svađe i otimanja oko starateljstva nad djecom.Kuhaj čajeve kad su bolesni,supice kad prepiju,pa premiru..........
Pomozi im kao članovima svoje familije,a oni će otići i ostaviti svoje TRAGOVE.Mislim,DIVNO jedno iskustvo!!!!!
Ako ima HLJEBA SA SEDAM KORA,onda je to definitivno OVAJ!
P.S.
Prvom ukazanom prilikom prestajem biti stanodavac ;).......
                                             Nastavak muke.....danas
Otišli su i ovi zadnji!Nisam ni malo srećna ,ni zbog toga što moram ponovo lijepiti oglase po gradu,ni zbog onog što me čeka u naredna tri dana.Ono što sam zatekla,teško da ovako nervozna mogu opisati.Za deset mjeseci,koliko su njih dvojica boravila u stanu,pričinjena je solidna šteta.Količinu prašine i paučine ne znam izraziti ni u jednoj jedinici mjere.Možda bi najpribližnije bilo ......"en na enti plus jedan".Aspirator je najbolje da skinem sa zida i da ga bacim,jer teško ću ga moći odmastiti.Tepisi,zavjese i prekrivači su već na pranju i ribanju.Trebaće nam sad malo i stolarskog umijeća da učvrstimo sve rasklimane krevete,stolice,fotelje,vrata..
   Ma izdržaću sve to kao i do sada,nego se sad pitam,ima li uopšte smisla,što tim mediokritetima,tom polusvijetu,bez grama osnovne kulture i domaćeg vaspitanja,pravimo još dva stana.Još dva stana,u koje ulažemo sva svoja raspoloživa i neraspoloživa sredstva.Dvije stambene jedinice....STAMBENE jedinice,u kojima treba da se STANUJE,a ne da se uništavaju.
Majko moja,šta me još jada čeka!Ili da djecu odgovorim od školovanja,jer nam te gore pomenute trebaju kao izvor prihoda za dječiju edukaciju!?
KAKVIH SEDAM;OVO JE HLJEB SA DVADESETSEDAM KORA!!!
..

понедељак, 11. јун 2012.

SJETILA SE SASVIM SLUČAJNO

Dolaze,prolaze
nižu se duge,
nastaju,nestaju
radosti,tuge.
Ostaju sjećanja,
pamte se dani,
datumi neki,
vjetrom razvejani.
Izmame po neki
osmjeh na lice,
kad suze već odavno
nisu izdajice.
Slatka li bješe
mladost rana,
prvom ljubavi
sva izatkana.
Danas kad voliš
iskreno,zrelo
i ne stavljaš više
prst na čelo.
Kad imaš ljubav
s kojom ćeš da stariš
i onu prvu
posve zanemariš.
Od nekud se
pojavi ko jeka,
poslije ravno,četvrt vijeka.

петак, 1. јун 2012.

MALA MATURA

  Maturirati,kako to gordo zvuči!Rek'o bi čovjek,sve si poslove u životu završio.Ustvari si tek "ispeo" prvu stepenicu školovanja,a o životu da ne govorim.Odnosno,govorim o tzv.maloj maturi.Onoj koja je nekih davnih godina izbačena iz programa školovanja,a sad ponovo uvedena i to na velika vrata.Nije mi baš najajsnije,zašto je ONDA izbačena,a SAD,kad ti više ni odbrana doktorske disertacije ne garantuje zaposlenje,vraćena!?
  Elem,školska godina za osnovce u Srbiji je završena.Jesu li već polagali tu maturu ili im je ono što su brljali neki dan,bila samo proba,ne znam,ali znam da su položili maturu radovanja.Ministarstvo prosvete je izričito zabranilo da se proslave male mature održavaju u kafanama,restoranima,hotelima i sl.ugostiteljskim objektima.
Odmah je izbila pobuna,čak i protesti,no nije im to pilo vode.Proslava ili ti drugarsko veče se ima održati u prostorijama škole i tačka.Da budem iskrena,u potpunosti podržavam tu ideju.Ono čega sam se nagledala u proteklih desetak godina,ono u šta se ta tek prohodala djeca pretvore te večeri,stvarno nije u redu.Četrnaest i petnaest godina,treba da bude četrnaest i petnaest godina,a ne dvadesetpet.Strava!Pod onom maskom od teške šminke i u garderobi kakve kafanske pjevačice,djevojčice liče na sve,samo ne na djevojčice.Dječaci se nekako i provuku,takvi kakvi jesu.Onda pijanstva i povraćanja,bahatost i nemoral........ma užas.Pristojniji su kad završavaju veliku maturu.Valjda malo sazriju u međuvremenu.
 Nego,htjedoh nešto o radovanju........Kruševačka čuvena fontana(sad više nije jedina u gradu) je u nazad nekoliko godina poprište velikog mahnitluka.Svršeni osmaci i srednjoškolci u bujicama dolaze na nju,posljednjeg dana škole i ..........recimo da se kupaju.Svakako bi se drugačije moglo reći ,osim kupanje.Osim što izvode vratolomne skokove,guraju se i prskaju,naprave pometnju i kolaps u saobraćaju,a kvašenje slučajnih prolaznika bude kolateralna šteta.Građanstvo se nekako naviklo na taj čin,pa ih više niko ni ne gleda začuđeno,kad se onako "čep" mokri vraćaju kućama.Učenici građevinske i ekonomske škole imaju tradiciju da u školsko dvorište namontiraju razglas,dostojan Marakane,a onda se emituje muzika raznovrsnih žanrova "od Silvane do Nirvane".Baš sam danas imala priliku da ih slušam.Oni me nisu toliko dojmili,koliko,jedna povorka osmaka iz naselja i škole na samom rubu grada.Krenuli su oni tako razdragani ka fontani na kupanje,a Boga mi,imali su i popoć.Još jedna od tradicija je da svako odjeljenje ima jedinstvene majice,na kojima su odštampani simpatični slogani,ime ili nadimak nosioca,razred i odjeljenje.Skroz simpatično,a neki od slogana su:"AUTOGRAME DELIMO POSLE DRUGARSKOG","MI ODOSMO,VI NAS ZAPIŠITE","OD NAS 25,29 ODLIČNIH","IVANE,OBEĆAJ NAM,DA ĆEŠ NAM POLOŽITI MALU MATURU","MA KAKVA SREDNJA ŠKOLA,MI ĆEMO BITI POKEMON TRENERI","REDOVNI KOD BATE POLICAJCA"(školski policajac),"KAD BI KEČEVI SVETLELI,DNEVNIK BI NAM BIO KO LAS VEGAS","SVAKO IMA SKRIVENI TALENAT,ALI NAŠ SE BAŠ SAKRIO"......itd.E,tako su i junaci ove priče odjeveni krenuli u pohod,ali ne sami.To od svega i jeste najinteresantnije.Unajmili su puna kola trubača da ih prate.Sva stakla spuštena,instrumenti istureni,a đaci na krovu,na haubi,majke mi  i na auspuhu.Velika povorka ispred kola,s obe strane,pozadi............Urliču,skaču,liježu na kolovoz,viču,
pjevaju.A iza tog cirkusa otegla se kolona vozila,ko futoški svatovi.Za divno čudo,niko u toj stražnjoj koloni nije bio nervozan.Svi su ih ispoštovali.
 Meni su izmamili jake emocije....vazda cmizdrim....gledam njih tako srećne,pa se sjetim.............
 Mojoj generaciji je ove godine 25 godina od male mature.Razvejani smo k'o maslačci, na oba svijeta.Mi,s
ovoga nikad kadri da se svi okupimo,a oni s onog ne mogu.Promiču nam prilike za neke nove radosti,neka nova slavlja,neke nove cirkuse.Negdje smo,valjda, u ovom vremenskom jazu ispolagali sve naše mature i velike i male,diplomirali dobar komad života.I šta nam je ostalo?
 Upriličite vašoj djeci mature,male i velike.Pomozite im da sakupe uspomene!Ja mojoj hoću,samo da stignu te godine.