Teret sužnja ubogoga,
jaram drven oko vrata,
sindžiri na duši mekoj,
bukagije srama.
A nema te,
ti jedini,
ni pozdrava,ni selama,
ni oprosta da mi dadeš,
kad se jedan život slama.
Ni habera,
vjernoj ljubi,
družbenici mrkle noći.
Ostala mi samo želja
na te tvoje mile oči.
Нема коментара:
Постави коментар