уторак, 13. фебруар 2018.

ZA SVE I SVAKOGA

Za sve sluđene,
zaljubljene,
ostavljene,
voljene i nevoljene,
umorne,
povrijeđene,
vaskrsle i sahranjene.
Za sve trave čekanja,
kamene zidove,
puste klupe,
parkove mladosti,
vidikovce i šetališta,
polja suncokreta i makova.
Za sve otopljene snjegove,
modre kiše,
tragove u pijesku,
izgubljene nade,
neispunjene želje.
Za sve sanjane,
nedosanjane,
imane i nemane,
ljubljene,
obljubljene,
zaboravljene.
Za okeane isplakanih suza,
ranjena srca,
duše bolne,
pale i ustale,
zapamćene,
sačuvane.
Za sve šaputave vjetrove,

pogažene zakletve,
neispunjena obećanja,
prevare,
raskide,
kajanja.
Za sve mršene kose,
obline,
tople dahove,
usne u bojama voća,
baršunaste kože.
Za sve oči,
svaki smiješak,
svaku pjesmu,
svaki most,
svaku rijeku,
svaki kraj.
Za prazne postelje,
hladne jastuke,
okamenjene poglede,
sunovrat emocija,
pobjede osvete.
Za pocijepane fotografije,
obrisane poruke,
nijeme telefone,
razum,
ludilo,
strast
Za tuge utapane u alkoholu,
citate na podlakticama,
sumrake,
svitanja.
Za sve i svakoga,
za ljubav,
Ja danas pišem,
jer sutra bi bilo patetično.

                                                                Kruševac,13.2.2018.

недеља, 4. фебруар 2018.

PROĆI ĆE

I san i dan
i noć tamna
i suza i bol
i želja davna.
I misao pusta
ko kletva smjela
za svaku boru
s moga čela.
I one oči
i usne nijeme
i dodir što se
za života pamti.
I vjetar i šapat
i pjesma jedna
proći će sve
kad ne bude mene.
                                           Kruševac, 4.2.2018.