Poput broda
u bespuću
životnoga okeana
ova duša
nekud plovi.
Plovi nekud sama.
Šibaju je vjetri
mnogi,
nose sad je
na sve strane.
Spuštena su
njena jedra,
lađa je što
ima mane.
Samo tebe
kad ugleda
u sred tuge
i talasa,
kotvu svoju
želi dole
u toj luci spasa.
Da joj svijetlo
vječno budeš,
svjetionik njenog puta.
Da ti više nikad mlada
u bespuću ne zaluta.
Lola
Нема коментара:
Постави коментар