недеља, 17. децембар 2017.

ON ILI ODA NJEMU

Moj najveći prijatelj,
 saborac i drug,

il naljući neprijatelj
kojem vraćam dug.
Od moga daha
raste mu snaga,
od dodira moga
jača mu volja.
A njegova sila
volja je moja
i znam da za njega
ne postoji bolja.
Sreća je silna
kada me vidi,
radosti suzu
oko mu pusti.
Raduju ga uvjek
pramenovi gusti,
što miluju glavu
dok se ne opusti.
Pričamo se dugo,
tiho i polako,
šapućem mu priče
koje želi čuti.
Taj nemušti jezik
samo nama znan,
za usne je moj
čudom odabran.
Moj najveći prijatelj,
saborac i drug,
ilˇ naljući neprijatelj,
kojem vraćam dug.

                                                                             Kruševac, 17.12.2017.

четвртак, 07. децембар 2017.

ZABORAV

Nisam tvoj pisani trag.
Tvoje sam bezličje.
Nisam tvoja radost.
Tvoje sam ludovanje.
Nisam ti Sirijus među zvijezdama.
Nisam ni Venera.
Tek obična repatica.
Prohujala jednom
kroz maglovitu želju
da ostane utkana u sinapsama.
Bez prava na odbranu osuđena,
ustreljena bez streljiva,
sahranjena bez opela i obreda.
Na sva stradanja pristala,
bitke i ratove gubila,
samo jedno nikad podnijela ne bih,
da postanem tvoj zaborav.

                                                             Kruševac, 07.12.2017.


петак, 15. септембар 2017.

уторак, 05. септембар 2017.

O MOJOJ ZBIRCI

"Počeću Arijaninim stihovima: "Kao da bi riječ išta promijenila, zato šutim u buri osjećaja":
Zašto tako? Iz jednostavnog razloga što je riječ škrta, ma koliko da je snažna, ubjedljiva, sočna... da bi iskazala ono što osjećamo nakon iščitavanja ovih rima i što se apsolutno samo doživljava Tu je ustvari izvor i uvir, a treba se u ovakvim prilikama nešto reći. Najbolje bi bilo samo čuti njene rime, zatim zajedno odšutiti neko vrijeme i razići se obogaćeni, prije svega iskrenim transponovanjem unutrašnjeg stanjqa poetese, koja svaku pjesmu gradi na emociji i time nas potpuno razobličuje. Čitajući ove rime mi dodirujemo pjesničku predanost stihovima, kao umjetničkoj formi i njenom izrazu. Vrlo često mladi pjesnici posežu za neubjedljivim patetičnim jadikovkama, što ovdje nije slučaj. Pažljivo prateći do kraja Arijanine pjesme nećemo ostati mirni i neuzbuđeni. Ona jednostavno uspijeva dotaći naša osjetila kooptirajući nas u svoj bitak.
Davno sam imao prilike spoznati nešto, što me povezuje sa večerašnjim događajem. Jedna likovna umjetnica, drga komšinica, mi je u povjerenju kazala da se na otvaranju njene prve samostalne izložbe osjećala kao gola pred publikom. Zašto? Iz jednostavnog razloga, tako je objsnila, što je sav svoj najintimniji svijet pretočen u slike ponudila svakom ko se tu našao. To je usud umjetnosti - ona njena stranasa kojom moramo računati prilikom susreta sa djelima svih grana umjetnosti.
Šta je drugo ova zbirka nego izložba stihova, koji vrlo eksplicitno razotkrivaju autoricinu duhovnu i emotivnu nutrinu, odbljeske na opskurnu stvarnost, na nerazumijevanje na orožnjalu masu, s kojom se vrlo teško ili nikako ne može komunicirati.
Ovi stihovi su prepuni turbulentnih stanja Arijane, koji osciluju od ljubavnih zanosa do stanja napuštenosti, osame, vapaja i krika za uređenijim svijetom.
Podsjećaju me na stanja koja je u svojim rimama na osoben način iskazao maestralni Gradimir Gojer u svojoj posljednjoj zbirci "Pjesni iz Vallarse".
U pomoć ću pozvati Tina Ujevića i njegovu kolosalnu misao: "Ne vidi svako isti svijet istim očima, svak u njemu vidi pogled na vlastiti".
"MostArijana" Arijane, iako prva stihozbirka,, je prebogata vrlo ozbiljnim promišljanjima prezentiranim na zavidnom pjesničkom nivou.
Dileme nastaju kad se pjesnikinja suočava sa jazom između realnog, potpuno neuređenog svijeta i onoga kojeg ona nosi u sebi, kao veoma senzibilna individua, kojoj ljubav u širem smislu te riječi određuje postojanje. Zapažamo neprestano dakle tautološko pominjanje ljubavi i potpuno je jasno da joj ovaj svijet ne nudi tu vrijednost i blagodet.
Rime u "MostArijani" su po mom mišljenju visoko estetiziranog pjesničkog izraza. Poetesa gradi slike svoje duhovne strukture uspjevajući da bude ubjedljiva i prijemčiva, čime uspostavlja vrlo blisku konzumaciju sa konzumentom.
Emanira istančani senzibilitet kojim sveobuhvatno transponuje misli i osjećaje, uvodeći nas u specifičnost njenog svijeta u kome dominantno mjesto zauzima aura ljubavi.
Unutrašnja stanja se gradiraju od nirvane do očaja i izgubljenosti i poetesa se u suštini bori za svoj umjetnički i ljudski identitet.
Osnovne koordinate ove poezije kreću se od osjećaja nerazumijevanja do stanja ljubavne čežnje, vjernosti i dobrote.
Ti razgovori sa samim sobom, u noćima prepunih drhtavica i pelina, koje poetesa ispisuje u biti su hrvanje s vremenom zla i nerazumijevanja. Stihovi su nastali u dramatičnim stanjima svijesti, stanjima posebne uznemirenosti zbog turobne zbilje karakteristične po negiranju čovjekoljublja.
S druge stare uočavamo patološku ljubav prema svom gnijezdu - Mostaru. Čudesno je zaljubljena u grad svog djetinjstva i u pjesmi "Mostarska zakletva" toliko je ubjedljiva da pjesma poprima univerzalni karakter. Začuđuje koliko je vezana za gradske specifičnosti poput Pržine, Duradžika, sokaka, koje sve zajedno ustvari čine Mostar specifičnim. Za nju je to mitski prostor u kome uspjeva ostvariti emanaciju svih svojih snatrenja. Mostar je praizvor svega, u njemu se ponajbolje reflektuju slike djetinjstva kao mjesta utočišta i sigurnosti. Opsesivnost Mostarom je znak vjernosti, a vjernost je kategorija koja govori o ličnosti.
Ovdje je toliko potencirala ljubav koju ona zaista nosi u sebi, da je akcentirala u istom stihu, kroz izdašne slapove - ljubav prema voljenoj osobi ni prema rodnom gradu.
Ovi ljubavlju užareni stihovi imaju razarajuću moć u pozitivnom smislu, jer nas pobuđuju stvarajući kreativni nemir. Svjedoci smo jednog imaginarija u kome se dešavaju erupcije najsuptilnijih Arijaninih osjećaja.
Arijana jednostavno želi poetičniji ustroj svijeta u kome se umjetnost ponajbolje potvrđuje. Ovo je iskrena poezija, magnetske privlačnosti, pisana estetiziranim rimama koje djeluju sugestivno i omamljujuće. Gonjena uzvišenim idealima, u osnovi, ona želi dati doprinos promjeni svijeta."
Gospodin Zlatko Serdarević, o mojoj zbirci, na mostarskoj promociji, 4.8.2017.

петак, 01. септембар 2017.

PRAZNIK ŽRTVOVANJA

Ni po vjeri, ni po zapovijedi,
već samo po srcu i duši čistoj
žrtvu pruži  svakoga dana.

Vjera je jedno, zapovijed drugo,
a ljubav je jedina od Boga dana.

Ona se ne ište, ona se daje,
ona je krv od krvi iste,
od istog oca, a majke druge
dovedena bez riječi
pred Čistilište.

Kad žrtvu svoju prineseš Njemu
neka te nagradi s puno zdravlja,
poroda, blaga i razuma bistra.

Vjera je jedno, zapovijed drugo,
a ljubav je jedina Bogom dana.


Aladža hisar, Džuma, Zu-l-hidždže  1438 H.G

уторак, 08. август 2017.

KOME JA PRIČAM


Ne znaš ni da li mi je važno.
Bez hrabrosti si da priznaš.
A dovoljno je par riječi.
Daleko sam ja od glupe,
samo ne volim da podrazumijevam.
Tako je lako.
Nećeš pokvariti ništa.
Na neke stvari se stavi tačka,
a poslije tačke veliko slovo,
neke druge priče.
Nisu sve ispričane.
Niti će ikada biti.
Znaš li da je lako?
Riječ, dvije.
Samo neka su iskrene,
iz duše.
Pravi igrači igraju i bez muzike.
Odzvanja negdje u njima.
Ali, kome ja pričam?
Tvoj život - tvoja čaura.

                                                   Kruševac, 7.8.2017.

уторак, 18. јул 2017.

NE PUŠTAJ ME

Nikad me ne puštaj suviše blizu
razumu zdravom i čistoj svesti,

da mogu u miru, u zaklonu mraka,
želeti, hteti, voleti, mreti.

Nikad me ne puštaj suviše blizu
ni tragu ptica u niskom letu,
slomiću ljubomorno, krila svakoj,
da mogu te čuvati u svome svetu.

Nikad me ne puštaj suviše blizu
otopiću snegove napadale krišom,
razliću davno užarenu lavu,
izbrisati saćanja monsunskom kišom.

Nikad me ne puštaj suviše blizu
poželeću zauvek ostati tvojom.



                                                          Kruševac, 18.7.2017.


понедељак, 10. јул 2017.

FORMULA

Postoji ta formula
u kojoj nikada
neću biti konstanta,
jer voda vatru gasi,
a vatra vodu grije.
I da ih pustiš
da klize dužinom ožiljka
na cilju se zaustavile ne bi,
ne znaju one tu stati.
Želje su samo
izgovorene misli,
a riječi igračke
na bojištu razigranih strasti.
To nije puka sudbina,
to je magija stvaranja
novih svijetova
u čijoj formuli nisam ja.
Odroniš talasom dio
 nedodirljiv, nevidljiv
i snuješ bez snova,
bez namjera, bez straha.
A šta vatra  vodi može
osim da je u paru pretvori.


                                                     Kruševac, 10.7.2017.

субота, 27. мај 2017.

DOKLE MOJ ALEKSA,DOKLE?

Danas ti je rođendan.Paradoks.Danas bi ti bio 149. rođendan,ali niko ne poživi toliko na ovom dunjaluku,pa ni ti.Ali ne sekiraj se,dok je nas,živjećeš i duže,kroz ono što si nam ostavio.Ko zna čitati i redove i prorede,znaće šta čita i šta si htio reći.Ko ne zna,nikad naučiti neće.Smijem li se ja sad malo opustiti i zanemariti pravopis,pa ti onako" po naški",dohaberiit nešto? Smijem,je l' de,tvoja sam,nećeš zamjerit.
Malo malo,pa se neko ,s pravom ću reć,drzne,pa se uhvati u prepričavanje birvaktile događaja i svi bola najbolje znaju,šta si ti mislio,koga si voli i za kim žudio.Majke mi moje ,ko da su s tobom svaki dan kafenisali.Vazda ti je bilo, što ostaviš pisana i zidana traga to ti je istina,a one fore "s koljena na koljeno", đe svako koljeno ponešto doda ili oduzme ili ga posjeti onaj Švabo čudnog prezimena,to pola u vodu moš bacit. E tako ti se moj Acika, raspreda evo boga mi i u 21. vijeku,šta si i koga si početkom 20. opjevo.Da ne bi serije,za koju kažu da su kopali po činjenicama,pa onda vjerovatno dali i mašti na volju,ne bi ti, svega mi, ni onaj najbliži komšiluk brankovački znao đe si sve hodo i šta si sve govorio,a kamo li onaj lučki,što te slabo i viđo i stobom divanio.Najviše ih žulja Emina.Je li Sefićeva,nije li?A kako vrijeme odmiče,eto skoro su svi ubijeđeni da jeste,baš ona ,ta,rahmet joj lijepoj duši.I svašta ti tu oni nadrobe.I kako si bio bludnik i obruko ime i obraz familiji i kako si bio vaki i naki.Pjesma postala legenda,nema iksana da je ne zna,a ti ne imade volje nikome pojasnit i ostavi vliko naroda u zabludi.Ja l je Emina ta i ta,ja l je bila glorifikacija svakog iole glednog ženska u našoj vali?
Ja ću po svom,a drugi kako hoće.Idemo redom: Sve mi se nešto čini, a možda i griješim,da si te davne 1902. još živio u Brankovcu,a ne na Luci,kod Perse i Svete.Naiđoh na svojevrsnu analizu "EMINE",u kojoj pročitah,da je nastala tada,al haj neka je nastala i 1903.Dobro,možda si poslje brčkanja u hamamu,pošo u sestre na večeru.Neka,valja,ne zna niko ugodit ko sestra bratu.I ideš ti tako Glavnom džadom i zvirneš u imamovu bašču.I ona tamo,bavi se hortikulturom i ne šće ni pogleda bacit,ma ni mukajeta od nje.A jes ufurana.Ta ti se ufuranost prenijela i na naredne generacije bola,Mostarom ti u baščama cvijeće zalijevaju sve glumice.Nego čekaj,đe bila ta bašča da se s džade vidi bola? Jal bašče nisu bile opasane zidinama,jal si ti bio visok pet metara,nešto jes.Ako su se imena sokacima davala po onima koji su živjeli u njima,a bili su po nečemu znameniti,onda ja,Jadranke mi moje,ne znam đe mogla bit TA bašča u Sefića sokaku,te 1900 i neke,a odgojila sam se u njemu i onom bliže Persinoj i Svetozarevoj kući Moja ih avlija vezala. A 1900. i Miho kuću zapaso onoliku između one jedne Dokićeve i Silahdarevića sokaka,a i za nje onolika zidina od moje stare avlije,ne bi ti ništa ni s Persinog pendžera mogo vidit, ni da si noćni vizir imo. Elem,u tom sokaku što se sad Sefića zove, bilo je bašča,nije da nije. Eto na jednoj je,onako terasastoj izgrađena i kuća mojih roditelja,pa do njih Bašići imaju kući i bašču,niže njih u sokaku Bošnjaci,a ona Dokićeva je iz tvog perioda,a ima i bašču.Samo što se ni jedna jedina zdžade ne vidi.A sumnjam da su Dokići ulazili u podrum i avliju,kroz nečiju bašču. Jes narod fino živio s komšijama,ali baš toliko nikad.Ako je i postojala,eto baš tu,a kontam neko bi nam nekad ispričo nešto o tome,meščini da je nisi mogo u ćaćinoj bašči ćurnut nikako,jer kažu da su je udali od 16 i odselila je na Carinu. Rodila se 1884,tako da je u vakat kad ti pjesmu objavi imala 18-19,dvije-tri godine braka i bar dvoje djece.E ako si iz topla hamama išo da hodaš Carinom i da zagledaš tuđe žene,onda si stvarno...Vidiš,u onoj analizi,što je pomenuh,a staviću raji i link,da mogu pročitat,zapazih da je u prvobitnoj  verziji teksta imam imo lično ime Abdul .E jel sad taj živio neđe usput,nije li,ko će sad to rastabirit,kad si ga pobrko iz strofe?
Elenejz,meni ti se u cijelu famu oko pomenute Sefića Emine,rahmet joj duši i Allah joj podario vječni dženet,ništa ne uklapa,u vezi tvoje " tihe patnje i žudnje",kako reče njena praunuka. Al ko bi bolan razumio pjesnika,osim pjesnik il kakav drugi umjetnik? Pođimo od pretpostavke da si mnogo volio žene.Zar bi ti u nekim svojim kasnim dvadesetim i na pragu tridesetih,zagledo neki djevojčurak,što je možda neki put otišo na javnu česmu ,pa se sreo s tobom i nepogledavši te?Ja mislim da ne bi,a i tih si godina  bio ludo zaljubljen u neku drugu,nisi znao boga mi,kud goniš.a ne da zagledaš dječurliju po sokacima.Činjenica je da ime Emina znači  poštena, sigurna,povjerljiva, časna, vijerna, čestita, pa ja onda izvodim zaključak,da su nekako,skoro sve one,gojene u taj vakat,iza raznih demira i baštenskih zidina,pokrivene i otkrivene kad u narod izlaze,ponijele to ime,zarad svoje budućnosti,a kao iskonsku želju muškarca za ženom i onim skrivenim pod dimijama,jelekom i šamijom,dugom suknjom i košuljom zakopčanom dozavrat. Dokle moj Aleksa,dokle,otvarati oči drugima,pojašnjavajući redove i prorede?
Mostar ko Mostar,moj Leko,duša mu sočan trač, pa makar u njemu ne bilo ni zrno istine,bitno je da se nečim i nekim usta ispiraju.
A Mostar shvatiti,ni onaj odozgo ne može.
http://opusteno.rs/analiza-dela-f158/ananaliza-pesme-emina-aleksa-santic-t27554.html
  Raspisah se moj ti,proće ti rođendan dok ovo objavim.Eto,ovo je moj rođendanski poklon tebi,a i meni,što na "Eminu"nikad ne nalikovah,nit kroz bašču đule zalijevah,ali samo u nedostatku ibrika i bujne kose,drugi mi faktori falili nisu,a i s Luke sam.

понедељак, 15. мај 2017.

MAJČINSKA MOLITVA

Djeco moja,meleci i anđeli
darovi dati,darovi uzeti,
po volji Njegovoj dani odbrojani,
a boli i tuge nikad izbrojani.
Suze su naše rijeke vječne,
da duše vaše smiraja nađu,
u baštama cvijetnim rajskim
ukotve svoju lađu.
I molim ti se Svevišnji,
ma kojim imenom da se zoveš,
da oni u domu tvome
ostanu dosljedni imena svojih.
Preklinjem te za slavu,
ideal, nježnost i svjetlost,
jer tako su se zvala djeca moja
i ne čudi se što ti se ja molim,
jer majka je svakom majka,
otac svakom otac,
a sve je volja Tvoja.



U pomen Lani,Luki,Armanu i Muhamedu

     Kruševac,15.5.2017.

петак, 12. мај 2017.

DAN POBJEDNIKOVOG ROĐENJA

Žak reče Barbari, da je kišilo
taj dan nad brestovima.
Možda kod njega.
Kod nas je bilo divno.
Sunce na obzorju
slavilo je rođenje pobjednika.
Obećalo je moć
imenu i djelu njegovom.
I Svevišnji se postara
da čedu svojemu
dočara radost življenja.
Bezbroj uspona i padova
i opet pobjeda,
ali ne Pirova.
I želja srcem očuvana
da traje dok život traje.
Nije kišilo
ni nad lipama,
što  još ne mirisaše zanosno.
Samo traganje za pravom
uzvišeno posta.
Nije kišilo,
da kiše ne speru želje
o spajanju nespojivog,
jer sve je stvarno
pod kapom nebeskom.
U danu kad se rodi
onaj koji pobjeđuje,
sve,baš sve je moguće.


                                                Kruševac,12.5.2017.





















































































































25 GODINA NEČEGA ŠTO SE BOLOM ZOVE

Previše me melje ova životna mašina,tako u pojedinim danima.Sve se nešto skupi u sekundi,pa ne može čovjek glavu podignuti,niti duši oduška dati,a treba joj.Bol,kao jedna od osnovnih ljudskih slabosti,sveprisutna je,pogotovo,kad postaneš svjestan,da je danas taj datum,datum koji je po intenzitetu bola drugi ,a po trajnosti duži.Dan,datum,godišnjica,sjećanja,urezane i nikad izbrisane slike i tačka stavljena,na jednu mladost.
Datum,12.5.1992.utorak....(opet taj najomraženiji dan u sedmici) i moji koraci,od straha zaleđene suze i novi list knjige životne.Sasvim drugačije postojanje u istom životu.Početak nečega što se bolom zove 25 godina.Ne dragi moj,nikad ja tebi nisam rekla ZBOGOM.To je nemoguće.Ni onda kad me više na bude na svijetu ovom,od mene nećeš to čuti ,Ostavljam sve ono što sam tebi i o tebi pisala.Nekom novom tebi,ali ipak TEBI.Onome koji živi u mojim damarima,čiji sam vazduh udahnula jednog toplog,vedrog i sunčanog novembra davne '72.Znam da znaš koliko te volim.Znam i da si svjestan da si sad neko drugi na prvih par pogleda.Ali ja nikad nisam gledala površno.Ti si me tome naučio.Zato danas i jesam tu gdje jesam i uvijek s ponosom ističem da sam tvoja.I kad gazim neke druge vode i grle me neki drugi vjetrovi,na mom čelu je urezano tvoje ime i svi ga vide.Beskrajno ponosna što sam kćer tvojih sokaka i kaldrma,tvojih ćoškova i parkova,tvog neba,sunca,zraka i vode.OPROSTI što sam otišla!OPROSTILA sam što me zadržao nisi, onog dana.



 MOstar, 12.5.1992. - KruŠevac, 12.5.2017.

уторак, 02. мај 2017.

NAŠA SVITANJA

Vidim
budiš se,
oči ti
ka plafonu uprte,
tražiš obris
osmjeha moga,
a ja daleko sam
nisam kraj tebe.
Drugačija jutra
meni sviću
ne čujem cvrkute
ni mora šum,
razbijena davno
o hridine sure,
pomućen tone
u mrak moj um.
Ne donosiš
pod moje
trepavice smiraj,
ni tijelu krhkom
topla ticanja,
kroz brazdu
srčanu
bez krvi liptanja
ječe
imenu tvome
klicanja.

                                                                 Kruševac.02.05.2017-

POKRIVAČ OD SAMOĆE

Zaspala snom pravedne
nikad se ne bih budila,
da zla kob za me nije
samotni pokrivač skrojila.

Hladno je tu u snovima
gdje jave traga nema,
ni biser u školjci sačuvan
na prostirci samotnoj ne drijema.

Mrak je i jeza ledena
bez utjehe strogih pravila,
pod izlizanim svjetlima gradskim
samotna pokrivka počiva.

U bescijenje moja retorika
k'o psu bačena kost,
pokrivač od samoće noćas
ne pravi ka tebi most.



                                                               Kruševac,02.05.2017.


петак, 14. април 2017.

GOLGOTA DUŠE PROSTE

Ne kažnjavaj danas
dosta je bilo,
ne mogu k'o  On
sve muke podneti,
raspeta moja duša
te moli
dok telom odzvanja
beskrajna bol.

U oku Mrtvo more suza
ni jedna više
kanuti ne sme,
ni jedan se otkucaj
 srca čuti
i um mora za na vek
da ćuti.

Vaskrsnuću svome
mora da teži,
svetlosti rajskoj
domu skromnome,
kriva što voli
u zanosu svome,
sve dok je u meni
mora da boli.


                     Kruševac, Veliki petak proljeća Gospodnjeg 2017.

недеља, 26. март 2017.

TEBI VJEČITA PJESMA

Moja si jesen,
zima si moja
i proljeće moje osunčano.
I ljeto mi budi
ti ljubavi sveta.
Godina moja purpura meka,
u kojoj sreća
 teče ko rijeka.

I život mi budi
i vrijeme moje.
I s usana dah
i misao vrela.
Budi mi bit postojanja,
a ja ću tebi vječita pjesma.



                                                             Kruševac,26.3.2017.

ZA SVOJ VIJEK II

Po krivici života živim
u okruženju skupa zlih duhova
i borim se sa snažnim otkucajima srca
kad ugledam te.
Ne reci, molim te, prerano
"Svršeno je"!
želim da vječito traje.
Ne marim za deset božijih zapovijesti
u ratu svih protiv svih.
Ja sam ljubitelj životnih radosti
i hoću gradu i svijetu,svima reći
da nisam samo ljubavnica,
da te ne želim samo na malo,
da moji svijetli trenuci
s tobom traju,
moje ugodne uspomene vječite budu.
Kad bi me barem volio jednako.
Slatko je ništa ne raditi,a dobiti sve.
Ne može,boriću se!
Ne želim te kao ostatak
želim samo tebe za svoj vijek!



                                početkom devedesetih godina,prošlog vijeka i milenijuma

ZA SVOJ VIJEK I

Par forte života živim
u okruženju pandemonija
i borim se sa palpatacijom
kad ugledam te.
Ne reci,molim te ante festum,
"Perfektum est"!
želim da vječito traje.
Ne marim za dekalog
u bellum omnium in omnes.
Ja sam anakreontik i hoću
urbi et orbi reći da nisam samo hetera,
da te ne želim an detaj,
da moji lucida intervala
s tobom traju,
moje beate memorije vječite budu.
Kad bi me barem volio al pari.
Dolče  far nijente, a dobiti sve.
Ne može,boriću se!
Ne želim te per saldo.
Želim samo tebe za svoj vijek.

петак, 24. март 2017.

KAD PJESMU TRAŽIŠ O LJUBAVI MOJOJ

Znaš da te volim više od sebe,
svoje slobode i vedrog neba,
da jedino želim baš tebe,
da ti si taj koji mi treba.

Zalud su riječi,stihovi,rime,
zalud je slagati ljubav u slova,
toplota si meni za buduće zime,
ne rađa se više ljubav kao ova.

I svako buduće jutro moje
osmjehom lica tvoga nek' svane,
sve čežnje,želje i požude tvoje
na tijelu mome nek' broje dane.

Ljubav se katkad opisati neda,
zbog previše sile koju sobom nosi,
znam samo da nije "radi reda",
već beskonačnosti želi da prkosi.



                                                           Kruševac, 24.3.2017.

уторак, 28. фебруар 2017.

AKO TI ZATREBAM IKAD

Potraži me slobodno,ako ti zatrebam ikad,
odaću ti tajna mjesta na kojima se krijem.

Potraži me pod otopljenim voštanicama
i kamenim žrtvenicima,tamo provodim noći.

U jutrima me potraži na zgorenim ognjištima
večernjih strahova i tihih samoća.

I nemoj tugovati što nisam nalik Feniksu ,on je samo glupavi mit,
spaljeni se iz pepela nikad ne dižu.

A nemoj ni plakati,jer krilima mojim vlage ne treba,
moraju slobodna letjeti.

Ako me o podnevu tražiš,uzalud ti pos'o Sizife moj,
s vragom ništa ne potpisah.

Protjerali su ga crvenkasti oblaci iznad vinograda,
u dolini mog djetinjstva.

Slobodna mi duša pjeva odu cvjetovima trešanja
i s pčelama se mazi.

Nema ona vremena, ni snage
za paradoks i laži.

Pa ipak, ako ti zatrebam ikad i o podnevu,
ti me slobodno potraži.




                                                           Kruševac, 28.2. 2017.

понедељак, 20. фебруар 2017.

NA ALEKSINOM GROBU


Pod modrinom neba našeg
dok nam sunce grije skute
pisali smo,mili Aco
pjesme divne,uzdignute.
Ti sa neba snagu svoju
mome peru vazda dade,
ljubav silnu,nepresušnu,
što u srcu mi ostade.
Opet sam ti došla dragi,
da u miru naših groba
riječcu koju tebi velim
iz života paklenoga.
Djece tvoje svud po svijetu,
gorki su im zalogaji
od kad se nad našim gradom
crni oblak rata nadvi.
Tužne su im sudbe Leko,
vape ljudi iz daljina,
gdje ti rodnog kraja nije
tu ti nije ni milina.
Slušam zvona,mujezina
bjelušinski vjeter reži,
u pogledu tvome časnom
moja ljubav k'o da leži.
Ovaj plamen što me gori
riječi su mi tvoje svete,
a žena sam,što joj duša
mostarsko je za'vijek dijete.
Zauvijek tvoja,Arijana
Mostar,Sretenje Gospodnje 2017.

понедељак, 30. јануар 2017.

JEDNOM


Jednom,
kad se Lucifer
iskupi Stvaraocu
za svaki grijeh
i opet donese svijetlo.
I kad ispješačimo
bez bola
sve krugove pakla,
pa priznamo
da nam je ego ime,
a alter ego prezime.
Tad,
jednom,
kad ne bude nikom važno
što je razum plod ludila,
a ludilo zlatna krletka.
U ništavilu ovozemaljskog
i nepoznanici onozemaljskog,
u času egzekucije vjere
ostaće samo jedno.
Jednom,
samo jedno.
ljubav.
                                    Kruševac, 30.01.2017.

понедељак, 09. јануар 2017.

PRVA PETOLJETKA

Bila je noć,baš ovo neko doba,između 8. i 9. januara,sad već davne 2012. , kad sam odlučila izaći iz uskih krugova i ponuditi vaskolikom dunjaluku PRIČE DUŠE.
Nisam ni blizu veličini nekadašnjeg privrednog giganta,čije ime nosi ovaj post(samo u ekavskoj verziji),ali sam zadovoljna što me čitaju baš u onim zemljama sa kojima je i "Petoletka" Trstenička,svojevremeno uspješno sarađivala.I ne čitaju me samo iseljenici i prognanici iz bivše nam domovine,već i tamošnje domicilno stanovništvo.Vjerovatno prevodi nisu baš adekvatni,ali bože moj,čitanje je čitanje.
Šta sam uradila za pet godina?Jesam li zadovoljna?
 Zadovoljna jesam,a uzevši u obzir da žutu banku nisam zaradila od ovog piskaranja,čak sam prezadovoljna.Kad se pojaviš negdje,a za to "negdje" do tog trenutka nisi ni znala da postoji i priđe ti osoba,puna poštovanja,upita te da li si ti ta i ta i da li ti pišeš PRIČE DUŠE,e onda shvatiš da si uspjela.Očara te taj hvalospijev tebi u čast,pa dobiješ još veći elen.Poželiš da budeš kao privredni gigant.
A što se tiče onog šta sam uradila-osim što sam  ovdje,postavljajući sebe u događaje iz vaših života,praveći se da sam neko drugi, izvrnula dušu "na postavu" i dotakla sopstvene boli,nisam baš mnogo.Odlučila da objavim zbirku odabranih pjesama i počela pisati roman.Za objavljivanje u ovim šugavim vremenima mi treba i vaša podrška,malo moralna,malo finansijska,ali mi nešto slabo ide.A za roman,svojevrsna inspiracija,koju mi,svako malo,nešto naruši.
Samo vrijeme nikoga ne čeka,teče "ki ladna voda" i tekući tako evo dođosmo do proslave petog rođendana.Uzrast-vrtić.Nikad ova djevojčica odrasti neće.Jok more!