субота, 26. децембар 2015.

CECA POSLIJE PUNOG MJESECA

 Evo,približila se i ova godina penziji i zasluženom odmoru.Odbrojava dane,dok joj mlađa sestra ne zauzme tron.Iz mog ugla nije bila loša,čak se može ubrojati i u dobre.Pamtim i neke mnogo lošije,a ipak preživljene i svaka u nadi i željama da će ona naredna biti bolja,srećnija,berićetnija.
 Iz globalnog ugla gledanja,barem,što se tiče ovih naših jadnih prostora,jedna je od crnjih,ako izuzmemo one ratne.A kako nas silni astrolozi,vidovnjaci,proroci i stručnjaci sličnih zanimanja obavijestiše,ova mlađa sestrica će biti crnja.Majku mu,dokle više tog crnila!?Zar je malo bijede,jada,siromaštva,boleština,pokolja,terorizma...I sad će gospođica Nova dojahati na Pegazu uz aplauze,poljupce i najbolje želje.A mi onako blesavi od alkohola i slijepi kod očiju,nećemo vidjeti pod njenim plaštom sablju koju sprema.Gadne su te mlađe.Valjda željne dokazivanja.Treba dokazati starijoj sestri da je bila nesposobna za destrukciju.Jer još mrdamo,još se ne damo,a satrati nas treba.Ko smo mi,mali plašljivi miševi,da svakodnevno brinemo o esencijalnim stvarima,o goloj egzistenciji,o moralnim normama,o bolesnima i gladnima.Otkud nam pravo na empatiju ka stradalima i prognanima,kad Njima treba hljeba i igara.A ko su oni?Naši sugrađani,suseljani,komšije,
prijatelji,poznanici,familija?Oni što su ustanju danima "guliti" krompir,kupus i grašinu,ali se za najnoviji telefon,falš garderobu iz precijenjenog tržnog centra i ljetovanje mora imati.Isti oni čije su tate napustile plodnu zemlju u rodnom selu i zauzele posao u fabrici nekom proleteru.U međuvre-
menu zbog hiljadu i jednog razloga fabrika više nema,tate se vratile traktoru,djeca stranački zauzela fotelju,a ti moj proleteru sad možeš slobodno izvršit koitus sa samim sobom,pošto vjerujem da  je proleterki libido davno srozan,od nošenja gajbi u nekom marketu,ako je imala sreće da se zaposli.
A možeš i u Kruševac na doček gore pomenute bludne gospođice.Ako nisi do sad obaviješten,mada
sumnjam,jer nije moguće da čitav region ne bruji o vijesti godine.Ne važi ti više ona "ČOVEČE POD
OVIM NEBOM USPRAVI SE".Ne,ne proleteru moj.Sad je bitno samo DA ZA DOČEK PEVA CECA.

http://www.rtk.rs/?p=73536

Da se ne lažemo,pjevala su u ovom gradu i mnoga druga velika imena,organizovali su se javni dočeci
iz sumnjivih fondova,ali ovolika pompa i furtutma još nije viđena.Prognoze o broju posjerilaca su zapanjujuće.Ako im se ispune,ovo će biti ravno hodočašću.Dolazili su nama i predsjednik i premijer i strane delegacije,ali kad se najavi srBska majka,da sam knez Lazar ustane ne bi bilo ovako značajno.
Tako da možeš slobodno,hanumu pod ruku,pa na trg.Ali pod uslovom da će jadnica uspjeti izmoliti gazdu,da na dan dočeka ipak malo ranije zatvore radnju.U suprotnom,sjedi gdje i sjediš.Mada nije loša varijanta da  onu sobu,koju ne grijete,izdaš nekom od posjetilaca dočeka,da prespava.Čula sam da Turistička organizacija i to predlaže.Možeš čak i zaraditi neku kintu.U svakom slučaju,želim ti sve najbolje u Novoj godini!
Pokrenućemo se valjda nekad s mrtve tačke.Možda proradi opet neka fabrika,obnovi se kakva bolnica,škola i sl.Možda nećeš morati čekati da ti roditelji prime penziju,pa da platiš komunalije,a za njihove lijekove ne brini,daće vam apotekarka opet na crtu,gotivni ste joj.Udri brigu na veselje,jer za doček pjeva Ceca!
P.S.
Juče je gostovalo Atomsko sklonište,a nedavno Darko Rundek i Cargo trio,ali šta je to prema jednoj Svetlani.Bože me oprosti.

уторак, 24. новембар 2015.

I KUČIĆI IDU U RAJ

Uvriježeno je mišljenje da je za pravilan razvitak djeteta,u svjesnu,odgovornu,empatičnu osobu,idealno da raste uz kućnog ljubimca,a psi su oni,koji su najpodobniji za to.I istina!U slučaju moje porodice to se ostvarilo.
Odrasti uz pse,u mom slučaju  je značilo imati razbibrigu,ljubav i obavezu.I na svakom kraju pregolemu tugu.Onu što naseli srce i dušu,a ti je nastojiš odagnati novom srećom,koja opet završi tugom.I jednom kažeš KRAJ!A opet,kraja ne bude,jer ti neko  blizak nametne,da zavoliš to četvoronožno biće,kao rod rođeni i kad dođe njegov kraj,tuga je tu,onako kao igrač u prelaznom roku.
Otplakala sam i ožalila mnoge.Neke moje,neke tuđe,male,velike,mužjake,ženke.
Tugovala za Šanijem i Brodom,jer više nisu bili naši.Ne mogu više ni da se sjetim šta je bilo s Rogijem.Oči isplakala za Murgom i Rexsom.Cmizdrila za Arkom,Lindom i Bubicom.Crkavala za Megy.Nosila dugo gorčinu za Bonijem.Jecala za Ajom.Patila za Benom.I mislila nikad više.
Sve do danas.Danas je ponovo tuga.Danas je kraj ovozemaljske desetogodišnje ljubavi.Danas je u kučećem raju žurka.Stigao im je još jedan brat.
Murga,Reksonja,Megice,Boni,pazite mi na Culu i neka su vam spokojni dani,tamo negdje gdje ste sad.

четвртак, 23. јул 2015.

KO NIJE DRVO RAZUMEO PRVO...

Nekako me riječ KORIDOR asocira na protekli rat,pa ne volim ni da je koristim,ali eto, odomaćila se u jeziku,pogotovo u pričama o prosperitetu novonastalih samostalnih državica.Baš onako bombastično zvuče ti nazivi,pa su još propraćeni i brojkama tipa:KORIDOR 10,11,pa slovima A,B,C...I sve tako u nedogled.Pitam se kuda li smo do sada putovali i zašto su dosadašnji putevi,staze i bogaze,baš tuda,kuda jesu,prokrčeni i utabani?Mora da je neko ko ih je projektovao ili onda kad nije bilo inžinjera niskogradnje,iz nekog ozbiljnog razloga,baš određenom trasom pustio,trudeći se valjda,da pri tom ne naruši okolinu,kroz koju put vijuga.
Ta vremena su izgleda prošla.A vrijeme ko vrijeme,prolazi.Ne možeš ga zaustaviti.Ostavi nam katkad neku sitnicu iz  prošlosti,ne bi li nam zagolicalo maštu,da otkrijemo i upoznamo ko smo i kakvi bili.Kakav je život bio u trenutku vremena,tu na zemlji naših predaka.Kako je bijeli orao,tvog bijelog orla provodio dane,a kako bijeli orao njegovog bijelog orla.I da ne idemo tako daleko u prošlost,jer su naslage vremena debele,dopusti vrijeme da vidimo i nešto bližu prošlost.A kome ona treba i ne treba?
http://srpskikod.org/sr/%D0%BF%D1%80%D0%B2%D0%B8-%D0%BD%D0%B8%D0%B2%D0%BE/%D0%B1%D0%BE%D0%B6%D0%B8%D1%9B/%D1%85%D1%80%D0%B0%D1%81%D1%82
Snaći ćete se s ovim pismom,nadam se.I nije mi namjera favorizovati bilo koji narod s ovih prostora.Držim da smo svi jedan narod,samo malo izgužvani rukama gore pomenutog vremena.Neko je sadio hrast,neko nešto drugo,jedni imaju ovakve običaje,drugi onakve.Kad se dublje razmotre,posve su isti,prilagođeni vremenu i prostoru bivstvovanja.
I tako bitišući i učeći neke velike škole,padne na pamet vrlim stručnjacima da nešto što su oni zamislili mora proći BAŠ tuda."Znate na 17 km smo,otkopavajući teren naišli na ostatke bazilike".-"ZATRPAVAJ"!!! "Ali gospodo,pa to je od velikog značaja za istoriju našeg naroda i ovih prostora":-"ZATRPAVAJ,KAD KAŽEM!!! "Znate,ako bi ste mogli prepraviti projekat,da put prođe tri metra u levo,znate tu ima jedan hrast,star 600 god.,pa ako bi ste mogli..."-"SECI,BRE,KAD LEPO KAŽEM;KAKAV HRAS;KAKVI BAKRAČI."
Ko ste vi,obični smrtnici,da čuvate istoriju?Istorija počinje onog trenutka kad stavim potpis na projektnu dokumentaciju.Ja da ti spašavam bazilike i drveće?!More marš!Eno ti avlija i dedovina,pa zidaj i sadi i ne daj da zatrpaju i posijeku.I da platiš dozvole i porez!
U želji za integracijom u tuđe,poruši,spali i zatrpaj svoje.Valjda tako treba.Valjda se tako pišu nove stranice,dok se na one pređašnje navlači pretežak teret vremena.Pomolimo se NOVCU svevišnjem i zaboravimo na prastaru "ZAKLELA SE ZEMLJA RAJU,DA SE SVE TAJNE DOZNAJU".
Jednom,kad isplivaju na površinu groblja s našim kostima,našim kućama,jednom kad opet neki hrast bude star 6 vijekova,neko će reći:"ZATRPAVAJ,SECI,PRAVIM NOVI KORIDOR 3425 XYZ"!

уторак, 5. мај 2015.

MUČILA SE PJESMA

Krdila se svu noć
kao divlji konji,
galopirajuć' umom
tražila put,
molila ruke da je puste nekud
da ugleda svjetlo,izađe na drum.
Zidine Vavilona
ravne joj nisu
s nebesa ničice padne na tlo
i čini se se previše patetična
i mlaka,
a ja nikako ne dozvoljavam to.
I vraćam je iznova
negdje u dubine,
neka vrišti tamo gdje je neće čuti,
nek' zgasne k'o vatra na kiši
i ne kvari masku na licu mom.


                                               Kruševac,5.5.2014.

петак, 6. фебруар 2015.

50 NIJANSI CRNE,JER SIVA JE BEZ VEZE

Vala više na neku stvar(ovo je moj blog i mogu biti prosta koliko me volja nosi) i s knjigom i s filmom i premijerom i 2,75 miliona prodatih ulaznica u 39 zemalja.Pa dobro narode moj dragi,sustanovnici moje planete,jeste li vi normalni?
Ko su ustvari ti pomahnitali za knjigom i filmom?Skupina balavica,nedoraslih ozbiljnom životu,a kamo li seksu?Isfrustrirane udavče?Ucviljene raspuštenice?Oni koji ne smiju sebi naglas priznati kakve seksualne sklonosti imaju ili oni koji su nekad bježali iz škole i na foru ulazili u bioskope da gledaju "Emanuelu u sto poza,pa poslije mjesecima onanisali na slike,koje su im ostale u glavi?Za Boga miloga,jedna neiskusna balavica se zaljubljuje u iskusnog tipa(a pri tom je zgodan,bogat,pametan...tra la la) i on je tako moćno kreše da sad cijela planeta mora poludjeti za romanom i filmom.I tako vas knjiga veže i oslobodite svoj duh i skrivene nagone i aaaaaa....eksplozija strasti i zadovoljstva.Povraća mi se!
Ni jednog jedinog sekunda nisam imala želju pročitati knjigu,a još manje pogledati film,ali sam maloprije pročitala jedan odlomak i stekla utisak da čitam Ljubavni vikend roman,sa samo malo eksplicitnijim izrazima.
Gospođi svaka čast,vrlo mudro je došla do novca
E L Džejms
E. L. Džejms je bivša televizijska producentkinja, supruga i majka dvoje dece. Živi u zapadnom Londonu. Od ranog detinjstva sanja o tome da piše priče u koje će se čitaoci zaljubiti, ali ostavila je snove po strani kako bi se usredsredila na porodicu i karijeru. Konačno je skupila hrabrost da na papir baci svoj prvi roman Pedeset nijansi – Siva. Napisala je i Pedeset nijansi – Mračnije i Pedeset nijansi – Oslobođeni.
Gospodin Sem Tejlor-Džonson umalo ne izgubi režiju,jer je spisateljica insistirala da se sve scene u filmu odrade baš onako,kako ih je opisala.Zato sad glavni glumci mole boga,da im film slučajno ne pogledaju roditelji ili djeca.Kasno gospodo,pare su vam na kontu,sramotu ste davno izgubili.

Gospođa E.L. je unovčila možda i sopstveni život iz spavaće sobe,ali vas dragi moji čitaoci i gledaoci ne razumijem.Praviti Fb stranice,forume,razglabati već više od godinu,o tome,kako je ko s kim vodio ljubav i koliko je tu grubosti ili nježnosti bilo?
Imate li skrivenih fantazija,maštarija,ideja,pa dajte ih sami sprovesti u dijelo!To ništa ne boli ili neka vas boli,ako tako volite.Ukoliko se ne bavite prostitucijom,biće vam za sve to potrebno i malo ljubavi,jer bez nje ni sex baš ne funkcioniše.Prepustite se sopstvenim osjećajima i slobodno ih dijelite s partnerima.Naći ćete vrlo brzo zajednički jezik.Ovakve stvari se ne dešavaju ako to negdje pročitaš ili vidiš.I Fata i Mujo probali,ali očito nisu gledali isti film,a ni kung fu se ne uči gledajući filmove.
Puniti džepove nekome,da bi se pročitao erotski roman ili pogledao malo sofisticiraniji pornić,u ovo današnje crno vrijeme,pogotovo na našim prostorima,ortodoksna je ludost.Daleko od toga da vas odgovaram od čitanja ili odlaska u bioskope i pozorišta.Naprotiv,drago mi je da čitate,jer da nije tako,ne bih ni pisala,ali birajte šta čitate.Ovakvu limunadu od bestselera imate u svakom sexi magazinu.Ne potpadajte pod uticaj zapadnjačke slatkoriječivosti.Sex i strast se ne uče iz knjiga.
Par koji je pokušao u sopstvenom krevetu odigrati scenu iz knjige,nije uspio,ali kažu da je bilo mnogo smijeha i da su tako izbrisali učmalost sexualnog života.Zar vam za to treba knjiga ili tuđe iskustvo.Pozadina učmalosti i nedostatka smijeha krije se u nečem drugom.Ako niste spremni na promjene bilo kakve vrste ili kompromise,džaba vam i filmovi i knjige.Eventualni problem i prepreku potražite u sebi,pa ćete biti i nijansirani i mračniji i oslobođeni.Generalno,nedostatk sexa dovodi do frustracija,a to što ćete pročitati knjigu ili premijerno pogledati film,neće nadomjestiti sex.
Zato.......Postoji jedna pošalica u kojoj se pominje čika Jova Zmaj i neka sexsualna radnja.....,ali ipak,ne pišem toliko prosto.

субота, 31. јануар 2015.

DANAS NA TVOJ ROĐENDAN

Kako se opisuju bol i tuga
ne znam više.
Znam samo da sam
ponekad nijema 
i da to, što te dugo nemam

moja je
najtužnija uspomena.

I da ti opet,
umjesto na torti,
u crkvi svijeće palim.
I  za tebe
samo jednu želju imam,
da te tamo gore
čuvaju anđeli.
Srećan ti rođendan,mili moj!

                                                   Kruševac,31.1.2015.