субота, 31. децембар 2016.

среда, 7. децембар 2016.

TAMNA NOĆI


Tamna noći što li mi ga skrivaš
kad bez njega moje srce vene,
što li želiš da ti patim mlada
grleć svoje slatke uspomene.
Pusti Danu neka nebom sije
i mlađahni mjesec neka cakli,
od pogleda jednog slučajnoga
mi ti noći,dalje nismo makli.
A šapnu mi jedan slavuj mali
da bi dragi sokakom mi proš'o
preskočio tarabe i bašče
samo da bi pod moj prozor doš'o.
Tamna noći ne skrivaj ga više
pusti svjetlo da se nebom prospe,
da mi dragi uzdasima svojim
po grudima milu ljubav pospe.


Kruševac,07.12.2016.

уторак, 6. децембар 2016.

POŽELIM DA GA SKLOPIM

Poželim da ga sklopim
ne bih li tako uspjela da vratim
onaj dan
da ti ne dozvolim da pogriješiš
da te ohrabrim
da se ne sputaš.

Da vratim sunce
na umorno nebo
i postavim ptičije horove
na obližnje grmlje,
pa da uz zvuke himne
imaš snage da me zaustaviš
da me ne izgubiš.

Da u tvom naručju
slušam njen huk,
tužnu sevdalinku
o ljubavnicima
iz vremena
kad se  Grozdanin kikot
još čuo.

Da koračam polako
lisnim sagovima
i da u kori platana
urežem tvoje ime
s pečatom vlastitog srca.

Da vratim vrijeme,
grešnika starog,
da me opet svijetlost budi
vrišteći na me
kroz murvinu krošnju.

Da ti priznam koliko te volim
i da ću zauvijek ostati tvoja,
samo tvoja
ma koliko me otimali drugi.

Poželim da ga sklopim
i vratim onaj dan
u kojem sam nestala
s tvojih ulica,
iz tvojih planova.
Dan
nakon kojeg sam se skrivala
u besmislu postojanja
bez tvoje nježnosti.

Poželim da ga sklopim
ne bih li tako uspjela da vratim
onaj dan
u kome sam ti potpuno pripala,
da me svojom zoveš
i da smo jedno do kraja vremena.

Poželim da ga sklopim,
ali te onda ne bih vidjela
onakvog kakvog te želim,
vedrog,nasmijanog,sretnog,
okupanog tvojim kišama
i mirisima purpurnih đula.

Ne bih vidjela ruke
koje mi pružaš sa željom
da prepletenih prstiju
trajemo k'o stijenje.
Ne bih vidjela ni suze tvoje
što se s vodama stopiše,
ni ruševine na duši tvojoj.

Poželim da ga sklopim,
ali neću,
da ne ugasim iskru,
ni sjenu u njemu,
da ne ugasim tebe.


                                                                                                 Kruševac,06.12.2016.

среда, 16. новембар 2016.

NEDOSTAJNA

Pod istim nebom
a tako daleko,
bez tople riječi
bez zagrljaja
i leden krevet
k'o Sljeme pod snijegom,
rajska nisu Kamenita vrata.
Drhtavim glasom
pod skutom bana,
jedno ime tišina zove
otima uzdah gorke sudbine
nad Gornjim gradom
rude se zore,
prestale nisu te noćne more.
Vlaškom kad ječi
bat mojih stopa
čuješ li eho
svilenog bedra,
Kaptolom suza
niz njedra krene,
usta su pusta
tvojih tako željna.
Zalud mi pogled
s moćne visine
i zalud misa katedralska,
niz Ilicu samo
moja tuga ide,
od očiju tvojih
ni traga,ni java.

                                       započeta u Zagrebu 13.11.,a završena na auto-putu Beograd-Niš 15.11.2016.

петак, 21. октобар 2016.

NJENE OČI (Kako moj dragi duhovni otac,nemađaše pjesmu,čiji naslov počinje slovom NJ,njemu u čast,dok progovara iz mene)

Međ' zvjezdama punan
mjesec,lola stara
prosipa se srebrom
i lakoćom sije,
dok Neretva ti'o
 uspavanku zbori,
laki vjetrić piri,
cio Mostar spije.

Samo njene oči
sklopile se nisu,
njima nema sanka
ni u mrkloj noći,
smrtno bolnu dušu
u zjenama kriju
i čekaju danak
kad će na put poći.

A bile su luča
nekad u davnini,
jednom srcu iskra,
što za njima gori
i bile su pjesma,
što je ljubav poje
u ljepoti milnoj
sve čednosti svoje.

Gledale su ljupko
u to srce mlado,
za njima što bije
kao topot vranca,
ljubile su dodir
koji dragi spusti,
na usnice rujne
poput povjetarca.

Daljine su klete
zarobile njega,
pa pod pendžer mali
viš' joj neće stati,
ni milovat njedra,
ni kosicu crnu,
nikad više svojom
on je neće zvati.

A mjesec je punan
ona lola stara,
što sa neba pomno
na te oči motri,
prosipa se srebrom,
cio Mostar spava,
a Neretva ti'o uspavanku zbori.

                                                                                              Kruševac,21.10.2016.

субота, 15. октобар 2016.

GDJE SE KUPUJE "NOBEL"?

Oni koji me redovno prate i čitaju moje "pisanije",znaju, da o nekoj aktuelnoj temi,pišem,samo onda ako me baš,ali baš ono "takne",tj.dotakne mi neku gangliju.
Sve novine zatrpane naslovima o ovogodišnjem laureatu Nobelove nagrade za književnost,pa to svađe,pa stavovi,pa pohvale,pokude,ljutnje...
Evo spiska nobelovaca,pa ako ste za sve njih čuli.ili sva njihova djela pročitali,skidam kapu,ne do poda,nego ću i rupu iskopati,pa je u nju staviti,da počast bude što veća/dublja.
https://sr.wikipedia.org/sr/%D0%9D%D0%BE%D0%B1%D0%B5%D0%BB%D0%BE%D0%B2%D0%B0_%D0%BD%D0%B0%D0%B3%D1%80%D0%B0%D0%B4%D0%B0_%D0%B7%D0%B0_%D0%BA%D1%9A%D0%B8%D0%B6%D0%B5%D0%B2%D0%BD%D0%BE%D1%81%D1%82

Književnost je jedna jako "nezahvalna" grana umjetnosti,bilo da se radi,o piscu,pjesniku,bilo kojoj formi književnog djela.Stvar je u čitalačkom ili komisijskom ukusu,ako je djelo dovedeno"pred sud".
Ma ne prolaze bolje ni ostale,što je i normalno,jer nismo svi isti,niti iste stvari pobuđuju naša čula.
Ako nekim svojim radom,ti kao umjetnik,zaintrigiraš masu,ostaviš traga na njenu psihu,a pri tom u toj masi bude i neko meritoran za pozitivnu kritiku,ti si,prijatelju moj,narodski rečeno "k'o na konju".
Možeš širiti svoje stavove i prikaze datog širom planete.Prepoznaće neko vlastitu misao u tvojoj,saglasiće se o nečemu,pa će mu biti drago što još neko na takav način razmišlja,osjetiće se moćnim.Prepoznaće neku sliku iz sopstvene glave,na slici koju ti oslikaš,pa će se ozariti njegov um.
Od njih ćeš dobiti pohvalu i snagu da traješ,na putu koji si sam izabrao.Od onih drugih,samo negativnost,ona kritika koje se potajno plašiš,a nećeš da priznaš ni samom sebi.Govoriš da te nije briga,šta ko misli,tebi se sviđa,tvoje je djelo.Ako pri tom,namjeravaš od toga da živiš,jer ga ne radiš iz puke dosade ili užitka,onda si prijatelju nagrabusio.Dignuće se čitave divizije neukih i slaboukih,ogrezlih u kritikovanju svega i svakoga i oplesti po tebi,k'o da  je bezvrijedan svaki dan koji si proveo među živima.
Ko je od vas čuo za Hejkea Kemerlinga Onesa?Niko ili možda neko ko je fiziku izučavao do najsitnijih detalja.E taj vam je baja,inače Holanđanin dobio "čika Nobela"1913. za istraživanje na svojstvima materije na niskim temperaturama koja su ga dovela do proizvodnje tečnog helijuma.
A za Karla Landštajnera?Niste?On je 1930.dobio "Nobela" za otkriće krvnih grupa i njihovih rezus faktora.Svima nam bitno,a pojma nemamo o toj činjenici.Što bi se nas ticali naučnici,istraživači,tamo neki posvećenici nauci?Možemo mirno spavati i bez tih saznanja.Ima ko će o tome voditi računa.
Pa kad ima,neka oni i vode.
S književnošću je valjda drugačije.Nije egzaktna.I za one Nobelovce,za koje nikad ne bismo znali,da nije ono malo obavezne lektire ili neke urođene želje za čitanjem,eto saznamo.Odluči neko ili nekoliko njih da je ono što si pisao vrijedno neke nagrade.Ako pogodiš pravi trenutak za neku temu,bezočno saspeš i poziciji i opoziciji sve u lice,ne libiš se da opsuješ i koristiš prostote,publika te prihvati kao najrođenijeg.Ma ti si bolji i od samog sebe.A onda uticaj publike pobudi i odabirnu komisiju.Onda zavisi kako je komisija nastrojena.Ako se prepozna u dobrom svjetlu,možeš proći.Ako joj se učini da je nacrnjena,ispalio si se prijatelju.Možeš i dalje da piskaraš za svoju dušu i u nedostatku svjetla,da sebi stvaraš isto, uz pomoć šerpe i mjesečine kao Maksim Gorki.
Da l' je čika Robert Allen Zimmerman zaslužio nagradu?Koji su razlozi da je dobije?Koliki je politički upliv u odabir?Ko smo mi da o tome sudimo?I kome je bitno naše mišljenje?
Čovjek radi punom parom 45 godina i od svog rada živi.To što ga na ovim prostorima prvenstveno znamo kao muzičara,a zanemarujemo činjenicu da je kantautor,nije njegov problem,a ponajmanje nije problem komisije za dodjelu nagrade.Uvijek ima neko zašto i zato i ono zbog čeka i zbog toga i toga.
Alfred je vjerovatno imao drugačiju viziju o nagradama,od one koju mi imamo.Znao je čovjek nešto što mi ne znamo.Ako se nekad sretnem s njim,pitaću ga,pa ću vam javiti.Naći ću načina da to izvedem.
.A do tada,ako neko zna gdje se kupuje "Nobel",neka mi javi.Dodijelila bih par komada,pa nek' ide život.

петак, 14. октобар 2016.

JA SAM TI

Ja sam Ti tekući smaragd što obale mije i modro nebo s potpisom Sunca.
Ja sam Ti pećina oštra i crna smokva i košćela slatka i procvjeto bajam.
Ja sam Ti platan s imenom tvojim i onaj kesten pečen,s Korza.
Ja sam Ti gordost Eminina i Aleksina mladost,raspukli šipak i zerdelija.
Ja sam Ti štreka nepovratna i česma spasenja žednome.
Ja sam Ti avlijska kaldrma i šeboj mirisni i odrnja grozdana.
Ja sam Ti ona što je drugi ljubiše iza Nove gimnazije,dok su tebe kvasile kiše na mostovima.
Ja sam Ti svaka roša za 
klikere i " puspas mene" na direku.
Ja sam Ti bura i jugo,krik galeba nad vodom i pjesma zrikavaca.
Ja sam Ti prvi randes i ljubav vječita.
Ja sam Ti groblje i harem i crkva i džamija.
Ja sam Ti prvo pijanstvo i prva popušena cigara,prvi degenek i prva igranka.
Ja sam Ti Radovanova glumica i mahaluša,majka što se kroz sokak dere i ćaća što šipku bere.
Ja sam Ti šetnja po Barama i slika s Partizanskog.
Ja sam Ti vojnik crvene armije i ona čije usne sanjaš.
Ja sam Ti štiglić što s faše verša i ćuko što zavija gladan.
Ja sam Ti zvizdan i istopljen asfalt,gajba pive i partija tavle.
Ja sam Ti hakanje i ciganluk,trač partija i kafenisanje.
Ja sam Ti ono "Da" pred matičarem i ono posljednje zbogom.
Ja sam Ti baklava i porcija ćevapa,hladna Cockta na Kantarevcu.
Ja sam Ti ona koja čeka i ako zna da doći nećeš.
Ja sam Ti i pjesnik i pjesma o tebi,kojeg više nema.
 I ako se zagledaš jednom u moje oči,znaćeš da i dalje vidim tebe,a Ti odavno, Ti, nisi.



                                                                                                                  Kruševac,14.10.2016.

среда, 12. октобар 2016.

NEMIR KAD ME GRLI

I evo ga tu je
opet nezvan
moj stari znanac
Nemir.
U kaputu jesenje slike
grli me k'o otac na rastanku
čvrsto,najčvršće
samo bez suza.
Viče mi u uho
Reci gdje je!?

Koga tražiš,ne znam?
Ne viči!
Pusti me na miru,ne steži!

Toplotu tražim,znaš to i sama.

Pa onda idi,nisam te zvala.
Ako se skloniš da stanu kiše
biće sunca i toplote više.

                                                                       Kruševac,12.10.2016.

недеља, 9. октобар 2016.

0000000000000000

Sretali smo se ona i ja
tako često,gotovo svakodnevno
i ohrabreni tim susretima
u vatri visokih peći
kovali buduće vreme.
Nizali osmehe k'o kupine
na konac svileni,
da ih 
jednom
uzdahom strasnim
u spajanje otisnemo.
Točili se jedno u drugo
sasvim lagano,
pazeći da plamen želje ne ugasimo.
Pravili smo vitraže za prozore
s kojih se posmatra bioskop nebeski,
želeći da kolorit ljubavi
ostane tu zanavek.


A onda su naišle studeni ...
   


                                                                                                Kruševac,9.10.2016.

ČIZME ZA SNOVE

Sećaš li se kad sam ti pričala o čizmama
onim dubokim
od sedam milja,
u kojima banem u tvoje snove?
Sećaš se sigurno
bile su ti drage,
nosile su me s lakoćom
u sve zabačene vijuge tvoje svesti
i podsvesti.
Moraš se setiti
bile su ti drage
i činile da snovi budu lepši od jave.

Te čizme  ne obuvam više,
ne putujem u njima,ne prelazim milje,
sad sam bosa.
Veselo trčkaram kroz snove,neke nove,
tek rođene iz strasti,
ni nalik na tvoje.
I lako je,
sitan pesak se pod stopalima osipa,
kao da sa mnom pleše
i leči žuljeve što ih čizme napraviše.
Znaš,one moje čizme,
seti se,
bile su ti drage.


                                                                                                            Kruševac.9.10.2016.

SLIKALA BIH

Slikala bih,
ali ne znam gdje se kupuju boje
kojima bih mogla dočarati tebe.
Nedostaje mi žuta za sunčani osmijeh,
pa sam tražila glave maslačaka,
ali ih je jesen oduvala.
Prevrtala sam listove kajsije
žudeći za zelenom nijansom smiraja tvojih dodira,
ne nađoh je,jer se u mrku preobrazila.
Činilo mi se da će mi drenjine poslužiti za u sne.
prevarila sam se,nisu slatke.
Kestenje pokupiše ulični prodavci,
a opne zgaziše,ne mogu ih izmješati.
Slikala bih te,
ali kako ću bez boje?
Iz bezbojne slike se ne vidi ništa,
a bezbojnu sliku da slikam neću.

                                                                                 Kruševac,9.10.2016.

уторак, 4. октобар 2016.

NJENO JA

To je zato što je ne poznaješ,
a misliš da znaš ko je
u svakom trenu.

Kad ti se čini blistava,
zanosna,lijepa,
moraš strgnuti masku.


Ispod mramorne slike
čuči srž i čeka.


Spinozina je najbolja učenica
grijehom krštena,
bolom pričešćena,
oprostom pomazana.


U zabačenim utrinama uma
raskriljena ptica rugalica
sopstvenim mukama.


A snaga je osmjeh
davno ispresovan
na listovima njenog herbarijuma.


Možda,jednom,ako vrijeme stane
dotakneš tu čulnu radost
još nigdje neostvarenu.


I spoznaš, s njom
ukus poljupca s grimiznih usana
i poganog jezika.


Međ' oholim nadama
i doživotnim traganjima
za sopstvenim bićem
pronaći ćeš i nju.


Onu što smireno čita
davno ispisane istine tuđih duša,
hraneći  svoju  lakomisleno.


Samo nikad prepoznati nećeš
 plavu sjenu u oku njenom,
jer ona je zauvjek,
a zauvjek ne postoji.

                                                                                                                 Kruševac,4.10.2016.



четвртак, 22. септембар 2016.

ŽENI

Obećala sam joj pesmu,
a obećanja držim
ne slovim u prazno
nikad i nikom.
i kažem ono o čemu mislim.
Al' ko je još razumeo žene,
ta bića nežna skrojena od mašte,
u haosu ovom svemira moćnog,
punog gorčine,zablude tašte?
Popljuvaće te s gađenjem
svi gori od tebe,
kuditi oni što dorasli nisu,
i nemoć svoju zariti k'o nož
u tvoju malu svetlucavu iskru.
Zato se ne daj,rođena moja,
veslaj kroz valove nemirne vode,
veslima prkosa,ljubavi,slobode
i sanjaj!
Razbijaj hridi jačinom tuge,
drobi to stenje što na putu stoji,
i pristani tamo gde ti odabereš,
da se, taj neko, zove tvojim
zauvek.

                                                                 Kruševac,22.09.2016.




субота, 17. септембар 2016.

FOLL MOON SPECIAL EDITION

Dođe i taj čas.Sjedim kraj prozora i posmatram ga.Nisam sigurna ko je od nas dvoje veći voajer.Nekad smo se gledali,onako javno,oči u oči.On pokušavao da mi dočara budućnost,ja prevrtala stranice prošlosti.On prepričavao požudu,ja klicala ljubavi.Znali smo ćutke,satima razmjenjivati nježnosti samo pogledima.Ako bih se zagledala dublje u njegov izraz,mogla sam pročitati tajne,što ih, čitav eon, prikuplja u vlastitu riznicu.Gdje se izgubila ta moć?Zar je moguće da me više ne voli i nema mi šta ispričati?Slovi za moćnika,nad krhkim ljudskim psihama,pokorava i one jake,upravlja svojom silinom,samo mene izgleda više ne dotiče.
Prorekoše muda će donijeti velike promjene,odlučnost,nepokolebljivost.Položaj kakav malo ko ima,u datom času.A on,samo nijemo posmatra moj prozor,kao da me ne vidi više.Ništa ne govori,čak ni šapat ne naslućujem.Hej veliki,to sam ja,tvoja vjerna pratilja!Udostoji me smiješka ili bar namigni,prije nego se pomračiš.Hajde,k'o prije,drži me budnom svu noć,da se svađamo dok pričamo o životu.Obećaj mi tu promjenu,tu riješenost,taj stav sile.Ohrabri me za budućnost cijelu.

среда, 14. септембар 2016.

IMA NEKIH

Ima nekih tišina
glasnijih od urlika
i nekih noći
svjetlijih od svitanja.
Ima nekih dodira
nježnijih od baršuna
i nekih riječi
jačih od čelika.
Ima nekih snova
življih od stvarnosti
i nekog ludila
ljepšeg od razuma.
Ima nekih trenutaka
vrijednijih od nas samih
i nekih ljubavi
dužih od života.
Ima...
nekih...

                                            Kruševac,14.9.2016.

петак, 9. септембар 2016.

SIMPATIJA

https://sr.wikipedia.org/sr/%D0%A1%D0%B8%D0%BC%D0%BF%D0%B0%D1%82%D0%B8%D1%98%D0%B0                                                                                           
Je l' da da zvuči suhoparno?A šta je za vas,mili moji,simpatija?Nešto odveć nježno,što se čuva,nešto što se brzo zaboravi,neka nit koja vas spaja s prošlim vremenima ili nešto sasvim deseto?Sjećate li se svojih simpatija,imate li ih i danas? 'ajde iskrenost na sunce,ljudi smo.
Voljela bih jednom odgonetnuti,ko je ustvari upravljao mojom R memorijom,jer tu ima nekih čudnovatih foldera,nekih datoteka,na koje su mnogi od vas zaboravili,a vas se tiču.Želja mi je da i ja saznam nešto o sebi,iz vaših sjećanja.Valjda ste me pohranili u neki pregradak?Valjda sam i ja nekad nekome bila simpatija?Šalim se,znam da jesam.Ovakav personaliti,pa to se ne susreće svaki dan,to se pamti(šalim se ja malo,to je neka druga priča).
Treba sada ovo napisati,a da ne izgleda kao nabrajalica,što je prilično teško,hm,hm...
Neću otkrivati imena,pisaću samo početna slova,ipak nije lijepo ljude izlagati očima javnosti,ako se ne dobije njihov pristanak.Ako se neko prepozna,odlično,ako ne,nikom ništa.Ja pišem,papir trpi.
    Počeću od sebe(magarac prvi).Moja prva simpatija se zvala M.(zašto je riječ simpatija ženskog roda,bio je ON).Imala sam sedam godina,bila na jednom nikad zaboravljenom,avanturističkom ljetovanju,u srcu Šumadije i pravila društvo simpatiji i njegovoj sestri,da čuvaju babine ovce.On je provodio raspust kod babe,a inače je stanovao na Novom Beogradu.Blage veze nemam kako se preziva,niti je neko kasnije(nakon 13 godina) mogao da se sjeti tog lika,kad sam se raspitivala,tako da se pitam,da li je uopšte postojao ili sam ga izmislila.U svakom slučaju,oprobala sam se kao čobanica.
Drugu simpatiju sam stekla u trećem osnovne,a kako smo išli u istu školu,to je trajalo do ljetnjeg raspusta.Zove se A. i j ja sam bila njegova simpatija.E na tom raspustu upoznam moju treću simpatiju,B.To me držalo sve do osmog razreda.i ako su tu bile i neke druge,on je uvijek bio negdje prisutan.Sve dok se jednog popodneva nije pojavio niotkuda pred mojom kapijom i onda sam shvatila da mi više i nije simpatija u toj mjeri.Bila sam valjda i ja njemu simpatična,sigurno,dok je prevalio toliki put da dođe do Mostara
.No,kako ovo nisu moji memoari,da ja pređem na sjećanja o simpatijama meni dragih ljudi,koji su obilježili moj život i moje odrastanjeNa sve ovo me, ustvari, nagnala jedna uspomena,za koju sam prije par sati saznala da je ustvari pogrešna.Lijepo i sad vidim moju drugaricu A.i sebe kako,poslije njenog višesatnog ubjeđivanja mene,po najvećem čelopeku marširamo kroz Mostar,da stignemo do ulice u kojoj živi njena simpatija B.Nismo ga našle,ja to negdje memorisala i kada god "vidim" čovjeka na Fejsu,ja se sjetim nje i tog dana.Juče sasvim slučajno stupim s njim u kontakt i u tom momentu ona lajkuje neki moj post.Pomislim,šta ti je sudbina.Pitam njega da li je živio u toj ulici,kaže nije.Pitam nju,da li joj se sviđao,kaže nije.Pa ljudi moji s kim sam ja onda bazgala po onom čelopeku?"Baciše me u teško razmišljanje.Ako se neko prepozna u tom lutanju po zvizdanu,neka mi se javi.Ustvari,hvala im,oboma.Da nije te greške,ne bi bilo ni ove priče.Ostala bi zatvorena za javnost.
Kad se mojoj A.,mnogo prije  te nepostojeće akcije,sviđao jedan P.,tu sam igrala vrlo važnu ulogu.Nju je bilo sramota da ga zivka telefonom,pa sam umjesto nje to ja radila.Ispričala bih se s njim o svemu i svačemu,mada ne znam šta je to sve moglo biti,obzirom da sam imala 12 godina,ona 13,a on,možda pošao u srednju školu.Pamtim i šta smo obukle,kad smo,nekog popodneva,kao pošle na njen zakazani rande-vouz.Njoj sam do detalja ispričala,vama neću.Ustvari,samo krenule da vidimo da li će se on "upecati" i doći,a ona se neće pojaviti.Razotkrio nas ,sutra me nagrdio,kad sam ga nazvala.Više ga nisam zvala.Imala je ona još simpatija,ali će vam mnogo biti,da ih baš sve otkrijem.
Moja druga A.(jao šta nas je na A) je imala simpatiju R.On je išao s nama u školu,doduše malo stariji od nas,ali je i živio u blizini,pa nije bio problem da milion puta u toku dana ili nekog odmora školskog,baš prođemo kroz njegov sokak,kao idemo do drugarice.(Poslije se taj isti R. sviđao mojoj G.,ali je to već srednja škola,nisam morala u jurnjavu).To nije bilo komplikovano,ali kad joj se dopao jedan S.,a njemu je samo deda živio blizu naše škole,a on s druge strane rijeke,to je bilo zamorno.trči na Luku,trči u Mahalu.Dobro se onaj Lučki most nije srušio od naše trke.
Dragoj B.se dugo sviđao jedan N.Zabavljali su se oni kasnije,a i u periodu simpatisanja i zabavljanja,nas nekolicina je pravila "masku" za njeno otsustvo iz kuće.te moramo s njom,ovde,te moramo onde.I tako jednom u tom prikrivanju,,padosmo nas dvije i ona polomi zub.
Nekolicini tih,od mene,starijih djevojaka,s kojima sam odrastala,sviđao se jedan D.Dolazio je u naš komšiluk kod bake.Kako nije živio u našoj republici,ni dolasci nisu bili baš česti,ali kad se pročuje da je stigao,sve se stvore ispod njihovog balkona.Baš se sjećam da sam jednom prilikom,uletila u kuću one prve A. i onako s vrata viknula"Izlazi,došo D.sve su već tamo"!Vjerovatno se momak osjećao kao da je Apolon,kad vidi gomilu pomahnitalih djevojaka i djevojčuraka.
I.se sviđao jedan S.,a i ona se sviđala njemu.Simpatija je bila obostrana,bilo je tu i zabavljanja,ali dok ne pođoše,dramski zaplet.Siđi do parka i čekaj da se pojavi on s drugovima,pa kad dođe,idi po nju,pa je zovi da izađe.Ali njenoj mami ne govori,ni gdje,ni skim ide.Pa čuvaj stražu,da neko ne primjeti da su se njih dvoje malo izdvojili,a ustvari nas desetoro u društvu,ali ti momci nisu bili po volji mnogima.što je bio najveći problem.
E. se sviđala N.Nije išla s nama u školu,što je bila otežavajuća okolnost,jer je trebalo iscenirati neki susret.Pošto sam se ja poznavala s njom,pozovem je u park da se družimo,a on kao slučajno naiđe da je vidi.Jednom prilikom smo putovali s Ferijalcima u Beograd.Pošto svu noć u vozu nema spavanja,a Kuća cveća se ne otvara baš u pet zora,kad voz pristigne,mi iskoristili vrijeme da posjetimo bioskop i malo dremnemo,na nekoj projekciji od 8h.Jes'đavola,mogo si od njega dremnut.Sto puta me pozvo,da pogledam u njega i pogodim u kom pravcu tog momenta gleda,jer je nabacio neke mnogo opasne šmekerske,crne,naočale,da pomoću njih može gledati u N.a da ona to ne provali.Ja sam svaki put pogodila,pa je odustao od ideje.Ne sjećam se da li su kasnije bili skupa.
Nisam samo ja bila "žrtva" tih jurnjava za simpatijama,taman posla,vodila sam i ja druge,da jure sa mnom moje.Nisu zaboravile.
Nekako mi je tragično zaboraviti simpatiju.Nije bitno radi li se o muškarcu ili o ženi.Ipak su oni ili mi nekome,jedan djelić života,a boga mi nekad,i malo više vremena.Ako ih zaboraviš,zaboravio si i sebe.Sve ono što si bio u tim danima.Možemo se nekada nasmijati sopstvenom izboru,pokajati se,postiditi se,ali je činjenica da je taj neko bio naš izbor i mi smo bili njegov.Šta nas je tada privuklo,manje je bitno,oči,osmjeh,hod,glas,inteligencija,darovitost...sve samo ne zaborav.
Zaborav boli više od smrti.Kažu pametni ljudi,da umiremo dva puta.Prvi put biološki,a drugi put kad nas zaborave.
Pamtite simpatije,tuđe ili svoje,neka pamte vas.To je slatko,milo i toplo u nekim zrelim godinama,u nekim brojnim godinama i onda kad nas ne bude.
https://www.youtube.com/watch?v=TGLJAawiTdk

                                                                                                                             Kruševac,9.9.2016.

уторак, 6. септембар 2016.

KAD MI NEDOSTAJEŠ

U vremenu kad mi nedostaješ
pokucam na zaključana vrata
nekih nepoznatih svjetova,
možda onih
u kojima si me
gradio od svojih iluzija
i čekam
strpljivo
da čujem
zvuke lanca i katanca,
škripu baglama,
davno zamandaljenih.
A u toj strpljivosti
proživim hiljadu malih
ratova i primirja
sklopljenih na obrisima
Kasiopeje
baš u inat svim duplim pobjedama,
zavisna od riječi
 neizgovorenih na rubu pameti,
i postavljam pitanja o traganju
za izgubljenim
neuhvatljivim sjenama.
Samo tada znam
da ne postoji ništa
snažnije od boli
i ništa ljepše od tvoje šašave želje
da spavam snom pravedne
umotana u ispisane čaršave
postojanja nepostojećeg
dok čekam
u vremenu kad mi nedostaješ.
                                                            Kruševac,6.9.2016.

субота, 3. септембар 2016.

POGODI KO JE

Gledaš je
i danas
kako koracima
lakim
međ' oblacima
jezdi.
Ta nikad
zemljom
hodila
nije.
Skrivala se
dugo
nejasna,
nezvana
odzvanjala
u tugama.
Bahato molila
za
ljubav svevišnju
u svom
prkosu.
Nedodirljiva
željom oslikana
da traje,
duže
od same vječnosti.
K'o otkrovenje
k'o dar
za sva traganja
pusta
tinja.
I živiš
za sekund
da sklopi
mekane ruke
na tvoje oči
i smješeći se
kaže
Pogodi ko je?
                                                                                                 Kruševac,3.9.2016.

субота, 20. август 2016.

PREOBRAŽENJE

Tavor si moj
moja gora
mjesto moje.
Samo mi nedostaje noćas
onaj čudotvorni oblak
da izlije
živototvornu vlagu.
Da se iz lutke
u leptira preobrazim,
pa da ti
na usnulom licu
ostavim s mojih krila prah.
Opsena sam neuhvatljiva
u praskozorja,
glas svevišnjeg za spasenje,
trag vremena
u beskonačnosti,
a samo zbog tebe trajem.

                                             Kruševac,19.8.2016.

NE ZAUSTAVLJAJ ME

Kao da bi riječ
išta promijenila
zato šutim
u buri osjećaja.
Važan je samo
onaj tren
koji se desiti neće
u iščekivanju tame.
I kad krenem
ne zaustavljaj me
nemaš prava
zaustaviti sreću.


                                    Kruševac,11.8.2016.

субота, 30. јул 2016.

ALEKSINA SUDBINA

U čast još nenapisane priče,pripovjetke,romana o Vidani




Da nije bila tako živa,
čudesna,prkosna,mistična,
Vidanu,kćer bogova,
nikad ne bi zavolio Aleksa.

Riječna nimfa ledenog smaragda,
oganj živi golih gudura,
plimni talas njegovih strasti,
samo je ona mogla krasti.

U misiju spasenja duše bolne
poslata je tiho lipanjske noći,
njegovo tijelo podići iz mrtvih
samo je Vidana uspjela moći.

U trenu kad se sudbina kroji
suđenica treća tiho mu reče:
"Od riječi mojih spasa ti nema,
ni života bez te žene."

I godine Aleksa propati mnoge
živeći sudbinu kletu,u nadi da će
bar u smrtnom času
uzeti Vidanu sebi za ženu.          

                                                     Kruševac,29.07.2016.

петак, 22. јул 2016.

GOSPA TVOJA

Pod ponistrom sidiš
i čekaš da ona
koltrinu razmakne i otvori škure,
da ti tio šapne
da partiti niće,
da će zavik ostat dio tvoje sriće.

Pari se da ćuti
pismu srca tvoga,
svaki udar vers je,što si za nju pisa,
svaka žeja tvoja
da pojubiš just joj
dok si šempja za njom
u mladosti bija.

Potoča se u te
još godina davni,
piturala nebo u ijadu boja,
arija ti bila što je levant nosi,
bila ti je juba za života cila.

Ka cingul na kadeni
ateta se za te
i ne prati skvere,
već se s tobom tuja
 na meku lancunu ćakula ti jubav
svitlost tvog života
ova gospa mila.

                                              Kruševac,22.07.2016.




среда, 20. јул 2016.

LAKO TI JE

Lako je tebi dok ja postojim
i svaki uzdah tvoj,svojim uzdahom
dok brojim.

A ovih godina roj,što nam se zbio,
k'o da je vjetar južni
pod svoj šešir skrio.

Lični pjesnik tvoj sam,
vidar što rane  vida,
prorok srećnih dana,bez i malo stida.

Zvjezdano nebo što sudbinu  kroji,
ratnica ljubavi,požude,strasti,
munja i grom za grijeh svaki.

Od svile i kadife postelja tvoja,
ram za dušu i luka spasa,
teška kotva na dnu okeana.

Baršunasto pero slobodne ptice,
saputnik tvoj sam,na putu bez kraja,
anđeo pali,prognan iz raja.

I zločin i kazna,sve sam u jednom,
zemlja i vazduh,vatra i voda,
magnovenje i san pusti.

Sudbina nikla s kamena gola,
hladni vir modre vode
i java čista k'o Sunca oganj.

Lako je tebi dok ja postojim
i svaki uzdah svoj,tvojim uzdahom
dok brojim.

                                                             Kruševac,20.07.2016.

уторак, 12. јул 2016.

************

Nekad stvari ne možeš predvidjeti,
ni snove,ni svitanja...
Nedostajanja,povrijeđenost,ni tugu,
ni radost.
Nekad jednostavno postojiš i nosiš breme.
Nekad bezrazložno voliš i trebaš.
A uvijek je onako kako jeste.
                                              Kruševac,12.07.2016.

среда, 29. јун 2016.

MOŽDA


Možda postanem glavni lik moje pjesme


možda dočekam zaljubljen novo sutra.....


možda


Možda samo ako budem imao


malo vise sreće.


Možda se ostvare sve moje mašte


i noćna snovđjenja.......


možda


Možda mi te karma ipak poda


i stvori se novi svijet......


možda


Možda mi sirovo drvo izrezbari kičmu


možda......


Možda i želim da stradam


i da me boli i da volim


možda


Možda ću ti sve ovo reći


a ti me uzmi,iskren sam


možda


Možda nam ostane samo možda
                                                          Kruševac,20.02.2011.

Po želji autora,prepravljena njegova,u nešto pitkiji sadržaj.

MILA MOJA

Gordosti moja
i predrasudo sužnja,
željo nemirna,željo kleta.
Ognju moj
i snago luda
postani meni zakletva sveta.
Razvedri ove oblake tuge,
čežnje što me slama.
Daj mi ono za čim
duša trne,
moram te imati svakoga dana.
Ako samo kažeš
kako me trebaš,
stići ću tebi istoga trena.
Neka nam sreća
vječito traje
Afrodito lijepa, budi mi žena.
Jedina moja nedosanjana,
željo svih mojih htijenja.
Iskro mog novog jutra,
budi konačno Dulčineja.
                                              Kruševac,13.2.2011.




Sasvim sam sigurna da sam u mnogo prošlih života bila muškarac,romantik,poeta.....Pjesma napisana po narudžbi,a u svrhu udvaranja.





субота, 18. јун 2016.

SMRTNA PJESMA

Ako ti jave da sam umrla
povjeruj,
nisam ja Mika ,da živim vječno.
Ne mogu doseći njegove visine,
besmrtnost mi nije jača strana.

Ako ti jave da me više nema.
to je znak da oči
više neće gledati dubine,
ni misli pisati pjesme.

Samo će duša,slobodna ptica,
hrliti ka srcu tvome.
Sakrij je u svaki treptaj
duboko pod grudi svoje.

Čuvaj je u dahu jutarnje rose
i snenom zalasku sunca.

Šapući joj snove svoje,
tako će dugo ostati budna.

Grli je dugo i nježno.
vodi je sa sobom svuda.
ta duša pripada tebi.

Ako ti jave da sam umrla,
povjeruj,
nisam ja Mika da živim vječno,
ali znam ljepše voljeti.
                                                           Kruševac,17.06.2016.

среда, 15. јун 2016.

ŽIVOT

U danu bez noći
u noći bez dana
nekog gluhog doba
žamora životnog
nestajemo.
Nudeći sudbini
vječito tijelo
pjesništva i istine,
izuzimajući laži u grču.
Ja ili On
balada praznog
negdje na dnu čaše.
Suze
          ili
                smijeh.


                  Mostar,26.08.1990.

HRABROST

Možda ti poklonim
bezimeni dar
na srebrnoj cesti
pod brezom sna.
Dok ptice se ljube
odlazeći u nebo
uliću ti hrabrost
pod rebra kamena.
Bez suza budi
u ponoć.
Doći će zla
da ih odagnaš.

                           Mostar,26.08.1990.

TAJNA LJUBAVI

Samo će mjesec od porculana
znati tajnu ljubavi moje.
Samo on, prijatelj u noćima dugim,
praznim,teškim poput smrti.
A možda i kiša i suze,
niz prozorska okna sleđene.
Moju veliku tajnu ljubavi
skrivenu u vazduhu sna
samo za tebe.

                                                 Mostar,09.02.1990.

****************

Tebi koji čekaš
na moju ljubav
pokloniću danas
stihove ove.
I savjet.
Da te moje oko
vidjelo ne bi
u tami.
Moje srce peklo
kroz vrijeme.
Čekaj stvarno,
ako voliš.
Kunem se,
bićeš voljen
srcem ranjene žene.

                                           Mostar,07.11.1989.

PORUKA

Zagrli moje snove
hladne usne
vrelu krv.
Vodi me noćas
ka sutonu mome
na rođenje.
Voli me malo
ne plači
ne kvari istinu.


                        Mostar,04.09.1989.

SVIMA POPUT MENE

Kad spereš blato
nakon njega,
zaželiš novi san,
voli!
Oni što čekaju
na tebe,
čekaju i ljubav.


                             Mostar,24.08.1989.

среда, 17. фебруар 2016.

PUNOLJETSTVO SMRTI TVOJE

Ako se jednog dana
ova planina tuge
s moje duše skine,
izaći će na slobodu
zarobljene rime.
I napisaću ti pjesmu 
o sestri i bratu.
o ljubavi svetoj,
o bolesti i ratu.
Saznaćeš onda kako se voli.
kako smrt tvoja do smrti boli,
da mrtvi žive dok žive živi,
i ko su oni što su mi krivi.
A do tog dana,
koji svanut' neće,

dijelit' ću s tobom 
ove moje sreće.
Samo danas ne mogu,
nemoj da se ljutiš.
znaš šta me mori,znam da slutiš.
....................................................


Danas je tvoje smrti punoljetstvo.







недеља, 17. јануар 2016.

IZ TORBE SJEĆANJA I.........(LJETO U NEUMU)

Ništa ovih dana ne liči na te dane kojih se sa sjetom sjećam.Upravo je suprotno,sve prekriveno snijegom i ledom.A ti dani su bili tako topli i mili,okupani najvrelijim suncem,modrim nebom i divnim Jadranskim morem.Znam,ustvari,šta me je potaklo na sjećanje.To što njih dvije mnogo vole i poštuju svog oca,iako,nažalost,već dugo nije među nama.Kao i to što s ljubavlju paze na svoju mamu,osobu koja mi je pričinila te tople dane tako nezaboravnim.I to što,nekadašnje dvoje djece,a sad već zreli ljudi,jednako vole more kao i onda.
Bila je to,sad već daleka 1983.god.Moja teta Biljana je bila neku godinu starija,nego ja sada.Vedra,nasmijana i sposobna žena.Spremna pomoći svakome i u svakom trenutku.Bez kompleksa više vrijednosti( ili kako bi to mi Mostarci rekli "pati od visine") iako je supruga poznatog i priznatog fudbalera Veleža,iako je šefica u banci,iako živi u jednoj od ljepših kuća u Liska ulici,vozi auto i sl.stvari.Ne,moja teta Biljana je bila drugar par exellence.Bila i ostala.
.U ljeto je odlučila da kćerku svoje kolegice,tj.mene povede na more.
Kad me mama,došavši s posla,upitala želim li s tetom Biljanom na more,mislila sam da će to biti na jedan dan,kako se to ko nas često praktikovalo.Ne bi bilo prvi put da tako s nekim odem,ali saznanje da će to biti ljetovanje od 10 dana,ostavilo me bez teksta.Postojao je tu jedan problem,nepremostiv ili teško premostiv.Imala sam nesreću da sam do 14.godine patila od noćnog mokrenja.To nismo nikada i nikome krili,ali je bilo teško igdje gostovati više dana i sobom nositi "pišaloke"(tako smo interno zvali dodatke posteljini,kako se ne bi smočio krevet).Teta Biljana je znala za našu "muku" i bila spremna da se uhvati u koštac s problemom.S radošću sam prihvatila,a plan je bio sljedeći:mama da me spakuje,tata mene i torbu dostavi teti Biljani u banku,onda me ona vodi kod sebe kući na spavanje,sutra ujutro odemo po unučad njene sestre i nas četvoro "palimo" u Neum,jer je PBS(Privredna banka Sarajevo) tamo imala odmaralište.
Pripreme su trajale nekoliko dana.Obnavljala se i garderoba.Mama mi sašila dvije suknjice za tu priliku.Od istovetnog platna,samo u različitim bojama.Roze s karnerićem i plavu "burence".Torba spakovana do najmanje sitnice,cijelo društvo obaviješteno da idem s maminom šeficom na more,a uzbuđenje,raste li raste.
Osvanuo i taj dan,Ne mogu da dočekam da me tata otpremi.U banci treba da se pozdravim s mamom i da primim k znanju posljednje upute tipa "Budi dobra","Slušaj","Ne ostaj u vodi dok ne pomodriš" i sl. Stigosmo mi u banku,ispozdravljasmo se i konačno nas dvije krenusmo.Samo razmišljam šta ću i kako ću kad stignemo do nje.Koliko god da je sad uspjeh i "fora" poznavati neku poznatu ličnost,tada je čini mi se to bila veća čast i zadovoljstvo.Činilo se da ti to daje na orgomnoj važnosti u tvom društvu,pa makar ono bilo i malo i po godinama nezrelo.Ispostavilo se da to i kasnije vrijedi,jer kad sam,kroz mnogo godina, mom pokojnom svekru,inače pasioniranom ljubitelju i poznavaocu fudbala,rekla da lično poznajem Krunu Radiljevića i da sam mu spavala u kući,"skočila sam"u njegovim očima.
Kad si negdje dobrodošao,onda ti je sve lako,a i ne stidiš se toliko.Obično dobro pamtim detalje,sitnice,razgovor,a čini mi se da sam od treme pola ovog dana zaboravila.Znam da je čika Kruno sjedio u fotelji(ili je ipak bila stolica za ljuljanje) i čitao novine.Malo smo porazgovarali,ručali i teta Biljana mi je rekla da ćemo nas dvije otići na jedno mjesto kad malo zahladi.Pokazala mi je sobu u kojoj ću spavati.Sve mi se činilo tako ogromno,valjda zbor visokih tavanica.I onda smo krenule na to mjesto.Niz Bulevar,pa preko Lučkog mosta i približavamo se mom sokaku,a meni srce staje.Pomislim,nešto sam krivo uradila i ona me vraća kući,odustala je od toga da me vodi na more.Valjda je primjetila da sam premrla,pa se samo nasmijala i rekla da ćemo kod tete Samije,da joj nešto odnese.Samija je stanovala nedaleko od moje kuće.Bila je gospođica iz bogate familije, u poodmaklim godinama,nikad udavana,bez djece,malo pomućenog razuma i čest gost u filijali u kojoj su radile teta Biljana i moja mama.Prijatno mi je bilo u toj starinskoj avliji,slušati neke priče iz njenog života i tada sam zapravo saznala da se sestre nisu mogle udavati bez poštovanja reda,prvo najstarija,pa onda one mlađe.Kako je bila najmlađa,a dvije starije se nisu udale,ostala je i ona sama.To mi se baš urezalo u pamćenje.
Već se mrak spustio nad Mostarom i bilo je vrijeme za spavanje,barem nas malih.Soba s pogledom na ulicu,krevet do prozora.Vesna tada dvadesetčetvorogodišnja djevojka,sprema se za randes i poviruje stalno kroz prozor,a devetnaestogodišnja Lidija ostaje sa mnom da mi pravi društvo(barem dok ne zaspem).Dugo smo pričale,a ponajviše o ukrasnim sapunčićima,kojih su imale,tako mi se barem činilo,na stotine.Najrazličitijih boja i mirisa,izloženih po policama.Pasionirano su ih skupljale.Dobila sam na poklon jedan u obliku ruže i čuvala sam ga sve do rata u ormaru.Od rata nema ni kuće,ni ormara,ni sapunčića.Ne sjećam se da li sam uopšte spavala te noći,ali znam da sam ujutro bila k`o zapeta puška i jedva čekala da odemo po Slađanu i Željka i da se konačno otisnemo niz magistralu.
Ukrcali smo se uz  gomilu stvari u Mini Morisa i uz ,bogat repertoar pjesama,među kojima su prednjačile "Kad si bila mala Mare" i "Ćiribiribela Mare moja" stigosmo u Neum.
Soba,čini mi se,na drugom spratu odmarališta u ulici koja ide malo nakoso.Poslije cijelog dana u vodi(ko je još poslušao majčin, savjet),pripreme za večernju šetnju.Kako se djevojčice od 11 i 12 godina spremaju za špacirung?Najbolje što znaju,kao da će se udati tu noć.Željka smo užasno nervirale tim postupcima,a onda smo mu bježale na ulici,jer je mlađi od nas,pa ,da nas nešto ne obruka.Dječija posla.Na tom ljetovanju mi je prvi put u životu "izgorio i oljuštio" se nos i,prvi i jedini put sam se ubola na ježa,
Prošlo je tih 10 dana kao u bajci i jako brzo.Na dan povratka kući,Slađa i ja smo stajale na obali i tako tužno gledale u more,kao da ga više nikada nećemo vidjeti.Nikome se ne prekida zabava,a nekako se uvijek prekine kad je najljepše.
Prošla je ta daleka godina,prošlo ih je još prilično mnogo i još mnogo će ih proći.Sjećanja izblijede,zaboravi čovjek šta je juče jeo,ali ostane pokoja sitnica,zakopana negdje duboko u nama i grčevito se brani od zaborava.
Da znate,to su samo one stvari koje nam taknu srce,na najfiniji način.