субота, 27. мај 2017.

DOKLE MOJ ALEKSA,DOKLE?

Danas ti je rođendan.Paradoks.Danas bi ti bio 149. rođendan,ali niko ne poživi toliko na ovom dunjaluku,pa ni ti.Ali ne sekiraj se,dok je nas,živjećeš i duže,kroz ono što si nam ostavio.Ko zna čitati i redove i prorede,znaće šta čita i šta si htio reći.Ko ne zna,nikad naučiti neće.Smijem li se ja sad malo opustiti i zanemariti pravopis,pa ti onako" po naški",dohaberiit nešto? Smijem,je l' de,tvoja sam,nećeš zamjerit.
Malo malo,pa se neko ,s pravom ću reć,drzne,pa se uhvati u prepričavanje birvaktile događaja i svi bola najbolje znaju,šta si ti mislio,koga si voli i za kim žudio.Majke mi moje ,ko da su s tobom svaki dan kafenisali.Vazda ti je bilo, što ostaviš pisana i zidana traga to ti je istina,a one fore "s koljena na koljeno", đe svako koljeno ponešto doda ili oduzme ili ga posjeti onaj Švabo čudnog prezimena,to pola u vodu moš bacit. E tako ti se moj Acika, raspreda evo boga mi i u 21. vijeku,šta si i koga si početkom 20. opjevo.Da ne bi serije,za koju kažu da su kopali po činjenicama,pa onda vjerovatno dali i mašti na volju,ne bi ti, svega mi, ni onaj najbliži komšiluk brankovački znao đe si sve hodo i šta si sve govorio,a kamo li onaj lučki,što te slabo i viđo i stobom divanio.Najviše ih žulja Emina.Je li Sefićeva,nije li?A kako vrijeme odmiče,eto skoro su svi ubijeđeni da jeste,baš ona ,ta,rahmet joj lijepoj duši.I svašta ti tu oni nadrobe.I kako si bio bludnik i obruko ime i obraz familiji i kako si bio vaki i naki.Pjesma postala legenda,nema iksana da je ne zna,a ti ne imade volje nikome pojasnit i ostavi vliko naroda u zabludi.Ja l je Emina ta i ta,ja l je bila glorifikacija svakog iole glednog ženska u našoj vali?
Ja ću po svom,a drugi kako hoće.Idemo redom: Sve mi se nešto čini, a možda i griješim,da si te davne 1902. još živio u Brankovcu,a ne na Luci,kod Perse i Svete.Naiđoh na svojevrsnu analizu "EMINE",u kojoj pročitah,da je nastala tada,al haj neka je nastala i 1903.Dobro,možda si poslje brčkanja u hamamu,pošo u sestre na večeru.Neka,valja,ne zna niko ugodit ko sestra bratu.I ideš ti tako Glavnom džadom i zvirneš u imamovu bašču.I ona tamo,bavi se hortikulturom i ne šće ni pogleda bacit,ma ni mukajeta od nje.A jes ufurana.Ta ti se ufuranost prenijela i na naredne generacije bola,Mostarom ti u baščama cvijeće zalijevaju sve glumice.Nego čekaj,đe bila ta bašča da se s džade vidi bola? Jal bašče nisu bile opasane zidinama,jal si ti bio visok pet metara,nešto jes.Ako su se imena sokacima davala po onima koji su živjeli u njima,a bili su po nečemu znameniti,onda ja,Jadranke mi moje,ne znam đe mogla bit TA bašča u Sefića sokaku,te 1900 i neke,a odgojila sam se u njemu i onom bliže Persinoj i Svetozarevoj kući Moja ih avlija vezala. A 1900. i Miho kuću zapaso onoliku između one jedne Dokićeve i Silahdarevića sokaka,a i za nje onolika zidina od moje stare avlije,ne bi ti ništa ni s Persinog pendžera mogo vidit, ni da si noćni vizir imo. Elem,u tom sokaku što se sad Sefića zove, bilo je bašča,nije da nije. Eto na jednoj je,onako terasastoj izgrađena i kuća mojih roditelja,pa do njih Bašići imaju kući i bašču,niže njih u sokaku Bošnjaci,a ona Dokićeva je iz tvog perioda,a ima i bašču.Samo što se ni jedna jedina zdžade ne vidi.A sumnjam da su Dokići ulazili u podrum i avliju,kroz nečiju bašču. Jes narod fino živio s komšijama,ali baš toliko nikad.Ako je i postojala,eto baš tu,a kontam neko bi nam nekad ispričo nešto o tome,meščini da je nisi mogo u ćaćinoj bašči ćurnut nikako,jer kažu da su je udali od 16 i odselila je na Carinu. Rodila se 1884,tako da je u vakat kad ti pjesmu objavi imala 18-19,dvije-tri godine braka i bar dvoje djece.E ako si iz topla hamama išo da hodaš Carinom i da zagledaš tuđe žene,onda si stvarno...Vidiš,u onoj analizi,što je pomenuh,a staviću raji i link,da mogu pročitat,zapazih da je u prvobitnoj  verziji teksta imam imo lično ime Abdul .E jel sad taj živio neđe usput,nije li,ko će sad to rastabirit,kad si ga pobrko iz strofe?
Elenejz,meni ti se u cijelu famu oko pomenute Sefića Emine,rahmet joj duši i Allah joj podario vječni dženet,ništa ne uklapa,u vezi tvoje " tihe patnje i žudnje",kako reče njena praunuka. Al ko bi bolan razumio pjesnika,osim pjesnik il kakav drugi umjetnik? Pođimo od pretpostavke da si mnogo volio žene.Zar bi ti u nekim svojim kasnim dvadesetim i na pragu tridesetih,zagledo neki djevojčurak,što je možda neki put otišo na javnu česmu ,pa se sreo s tobom i nepogledavši te?Ja mislim da ne bi,a i tih si godina  bio ludo zaljubljen u neku drugu,nisi znao boga mi,kud goniš.a ne da zagledaš dječurliju po sokacima.Činjenica je da ime Emina znači  poštena, sigurna,povjerljiva, časna, vijerna, čestita, pa ja onda izvodim zaključak,da su nekako,skoro sve one,gojene u taj vakat,iza raznih demira i baštenskih zidina,pokrivene i otkrivene kad u narod izlaze,ponijele to ime,zarad svoje budućnosti,a kao iskonsku želju muškarca za ženom i onim skrivenim pod dimijama,jelekom i šamijom,dugom suknjom i košuljom zakopčanom dozavrat. Dokle moj Aleksa,dokle,otvarati oči drugima,pojašnjavajući redove i prorede?
Mostar ko Mostar,moj Leko,duša mu sočan trač, pa makar u njemu ne bilo ni zrno istine,bitno je da se nečim i nekim usta ispiraju.
A Mostar shvatiti,ni onaj odozgo ne može.
http://opusteno.rs/analiza-dela-f158/ananaliza-pesme-emina-aleksa-santic-t27554.html
  Raspisah se moj ti,proće ti rođendan dok ovo objavim.Eto,ovo je moj rođendanski poklon tebi,a i meni,što na "Eminu"nikad ne nalikovah,nit kroz bašču đule zalijevah,ali samo u nedostatku ibrika i bujne kose,drugi mi faktori falili nisu,a i s Luke sam.

понедељак, 15. мај 2017.

MAJČINSKA MOLITVA

Djeco moja,meleci i anđeli
darovi dati,darovi uzeti,
po volji Njegovoj dani odbrojani,
a boli i tuge nikad izbrojani.
Suze su naše rijeke vječne,
da duše vaše smiraja nađu,
u baštama cvijetnim rajskim
ukotve svoju lađu.
I molim ti se Svevišnji,
ma kojim imenom da se zoveš,
da oni u domu tvome
ostanu dosljedni imena svojih.
Preklinjem te za slavu,
ideal, nježnost i svjetlost,
jer tako su se zvala djeca moja
i ne čudi se što ti se ja molim,
jer majka je svakom majka,
otac svakom otac,
a sve je volja Tvoja.



U pomen Lani,Luki,Armanu i Muhamedu

     Kruševac,15.5.2017.

петак, 12. мај 2017.

DAN POBJEDNIKOVOG ROĐENJA

Žak reče Barbari, da je kišilo
taj dan nad brestovima.
Možda kod njega.
Kod nas je bilo divno.
Sunce na obzorju
slavilo je rođenje pobjednika.
Obećalo je moć
imenu i djelu njegovom.
I Svevišnji se postara
da čedu svojemu
dočara radost življenja.
Bezbroj uspona i padova
i opet pobjeda,
ali ne Pirova.
I želja srcem očuvana
da traje dok život traje.
Nije kišilo
ni nad lipama,
što  još ne mirisaše zanosno.
Samo traganje za pravom
uzvišeno posta.
Nije kišilo,
da kiše ne speru želje
o spajanju nespojivog,
jer sve je stvarno
pod kapom nebeskom.
U danu kad se rodi
onaj koji pobjeđuje,
sve,baš sve je moguće.


                                                Kruševac,12.5.2017.





















































































































25 GODINA NEČEGA ŠTO SE BOLOM ZOVE

Previše me melje ova životna mašina,tako u pojedinim danima.Sve se nešto skupi u sekundi,pa ne može čovjek glavu podignuti,niti duši oduška dati,a treba joj.Bol,kao jedna od osnovnih ljudskih slabosti,sveprisutna je,pogotovo,kad postaneš svjestan,da je danas taj datum,datum koji je po intenzitetu bola drugi ,a po trajnosti duži.Dan,datum,godišnjica,sjećanja,urezane i nikad izbrisane slike i tačka stavljena,na jednu mladost.
Datum,12.5.1992.utorak....(opet taj najomraženiji dan u sedmici) i moji koraci,od straha zaleđene suze i novi list knjige životne.Sasvim drugačije postojanje u istom životu.Početak nečega što se bolom zove 25 godina.Ne dragi moj,nikad ja tebi nisam rekla ZBOGOM.To je nemoguće.Ni onda kad me više na bude na svijetu ovom,od mene nećeš to čuti ,Ostavljam sve ono što sam tebi i o tebi pisala.Nekom novom tebi,ali ipak TEBI.Onome koji živi u mojim damarima,čiji sam vazduh udahnula jednog toplog,vedrog i sunčanog novembra davne '72.Znam da znaš koliko te volim.Znam i da si svjestan da si sad neko drugi na prvih par pogleda.Ali ja nikad nisam gledala površno.Ti si me tome naučio.Zato danas i jesam tu gdje jesam i uvijek s ponosom ističem da sam tvoja.I kad gazim neke druge vode i grle me neki drugi vjetrovi,na mom čelu je urezano tvoje ime i svi ga vide.Beskrajno ponosna što sam kćer tvojih sokaka i kaldrma,tvojih ćoškova i parkova,tvog neba,sunca,zraka i vode.OPROSTI što sam otišla!OPROSTILA sam što me zadržao nisi, onog dana.



 MOstar, 12.5.1992. - KruŠevac, 12.5.2017.

уторак, 02. мај 2017.

NAŠA SVITANJA

Vidim
budiš se,
oči ti
ka plafonu uprte,
tražiš obris
osmjeha moga,
a ja daleko sam
nisam kraj tebe.
Drugačija jutra
meni sviću
ne čujem cvrkute
ni mora šum,
razbijena davno
o hridine sure,
pomućen tone
u mrak moj um.
Ne donosiš
pod moje
trepavice smiraj,
ni tijelu krhkom
topla ticanja,
kroz brazdu
srčanu
bez krvi liptanja
ječe
imenu tvome
klicanja.

                                                                 Kruševac.02.05.2017-

POKRIVAČ OD SAMOĆE

Zaspala snom pravedne
nikad se ne bih budila,
da zla kob za me nije
samotni pokrivač skrojila.

Hladno je tu u snovima
gdje jave traga nema,
ni biser u školjci sačuvan
na prostirci samotnoj ne drijema.

Mrak je i jeza ledena
bez utjehe strogih pravila,
pod izlizanim svjetlima gradskim
samotna pokrivka počiva.

U bescijenje moja retorika
k'o psu bačena kost,
pokrivač od samoće noćas
ne pravi ka tebi most.



                                                               Kruševac,02.05.2017.