четвртак, 21. март 2013.

LAVOVI S KRILIMA ANĐELA

Ne postoji utjeha!Barem ne,ona neka prava,istinska.Sve smo izmislili i još uvijek izmišljamo samo da bi nam
bilo lakše.Da nas manje boli u grudima i da nam duše nađu mrvu smiraja.Ne postoji utjeha za smrt djeteta!
Niko,baš niko,ne može zamijeniti onog nekog koga izgubiš zauvjek.Svi su posebni,jedinstveni i nisu ničiji,niti
nadomjestak nekome.
Prvi dan proljeća(cijeli život ga znam kao 21.3.,sad najednom stiže dan ranije) i Međunarodni dan sreće.
Eh,da je sreće,stvarno bi bio divan dan.Pravila sam fil za rođendansku tortu mojoj mlađoj kćeri.Ona je
mamina proljećnica i uz njenu sestru, najveće blago koje imam.Poželjeh da "provirim" malo na Facebook dok mi se fil ne ohladi,a čim sam "provirila",poželjela sam da nikad nisam ni poželjela.Prva vijest na koju sam
naišla bila je još jedna izgubljena bitka za život majušnog djeteta.Dokle više?Gdje je tu pravda i čija je to
kazna?Najljubaznije molim vjernike,svih konfesija,da me ne shvate pogrešno.Nisam ja nikakav antiHrist,ni
Šejtanov sluga,ali se jednostavno ne mirim s činjenicom da umiru djeca,a starci od sto godina žive i da je to
Božija volja.Izvini duže Gospode,onda ti je volja skroz naopaka,kao da svako jutro ustaješ na lijevu nogu.
Ako već imaš namjeru da kazniš nas griješne,onda kazni nas.To što nam oduzmeš onog kog najviše volimo,
a pri tom ga mučiš danima,mjesecima,godinama,kazna je i za njega.Objasni mi,molim te,šta ti je skrivila
djevojčica od pet godina,dječak od deset ili moj brat od šesnaest!?I šta ti nije skrivila moja prababa koja je
živjela 93 godine i pokopala dobar dio familije,kud i kamo mlađih od sebe?Ne znaš!?Vjeruj mi da nije baš
bila bezgrešna.I sam si reko da bezgrešni ne postoje.A opet,kao i svaki roditelj,TEBE zamolim da čuvaš ovu
moju djecu.Svu ostalu djecu na ovom nesretnom svijetu.Ne mogu više da gledam svakodnevne životne
poraze i izgubljene bitke,grčevita skupljanja sredstava za eksperimentalna liječenja.Ili se novac ne skupi ili
liječenje ne uspije.NE MOGU!!!Svaki put ponovo proživim isti pakao od prije petnaest godina.Bila sam u
njihovoj koži i strašno boli.Jesu li te ikad takle suze,ma koje majke,dok je bdila nad umirućim djetetom,koje
je već toliko umorno od bola i liječenja,da i samo želi da umre?
Onda nađemo utjehu u svim tvojim pričama o nebeskim prostranstvima i cvijetnim baštama Dženeta.
Zamislimo naše najdraže u bijelim odorama,s krilima i oreolima nad glavama.S osmijesima koji govore da ih
više ništa ne boli,da ih ništa ne muči.Zamišljamo da nas odozgo čuvaju,da motre na naše živote i da nam tako
pomažu.Zamišljamo da ćemo se jednom sresti s njima,makar onog časa kad odrediš da treba da putujemo
zauvjek i  molimo se za njihove duše.Za vječiti smiraj i tvoju blagonaklonost.
Svako je od njih sa sobom odnio i dio naših duša.Nemoj to zaboraviti kad budeš pravio kalendar putovanja!

понедељак, 18. март 2013.

BELA NEDELJA-MA(Č)ŠKARE

   Neke stvari,pojave i običaji naprosto imaju neprolaznu draž.Sve ono što nas je ispunjavalo,dok smo bili djeca,opet,kroz sopstvenu djecu,proživimo u zrelijim godinama.Sitne radosti su uvijek radosti,zar ne!?
  Moram vam nešto priznati,i ako me sramota.JA,koja toliko zna o vjerama s ovih prostora,JA koja je više
puta držala predavanje o sličnostima i različitostima istih,e ta ista JA je tek večeras skontala da se te,u mom kraju poznate kao mačkare,u svim ostalim dijelovima svijeta kao maškare i ovdje kao BELA NEDELJA,održavaju baš noć uoči početka uskršnjeg ili ti vaskršnjeg posta.JAO GLUPAČE!!!
U ostalom.....ovo je očit primjer da baš nešto ja i meni slični nismo ni vodili reda o vjerskim praznicima,nego kad se pročuje da su danas mačkare,onda su mačkare.Pa ja!Baš su mi se plaho držali korizme i strogoga posta.Ekstra što smo svi(mislim na sve vjeroispovijesti,a i na one bez nje) s takvom predanošću učestvovali u
datoj manifestaciji,željni dobrog provoda,a i zarade.
 Pamtim sve lijepe uspomene vezane baš za mačkare.Evo i sad nižem slike ped očima,vidim ko sve učestvuje,kako je ko obučen,kome sve lupamo na vrata i kako poslije na ravne časti dijelimo "ulov".
 U mom sadašnjem komšiluku djeca baš i nisu nešto organizovana za takve stvari,a vala se slabo i druže.
Zato po zgradama jesu, te su tako na poziv školske drugarice i kolegice iz pjevačkih voda,moje kćerke, večeras imale priliku da oprobaju draž mačkara,tj.BELE NEDELJE.Plan je bio da obuku svoje odore za nastupe i da izvode nešto od repertoara kojeg inače izvode na nastupima.Naravno da su imale i instrumentalnu pratnju kolega muzičara iz iste grupe.Šta će djeca-uglavnom zavise od donacija,pa odlučila
da nešto zarade.Talenat je uvijek isplativo unovčiti.
 Malo mi je bilo čudno,da su one,takve kakve jesu,pristale na takav provod i još me jako molećivo zamolile
da im dozvolim.Obzirom da sam radila istu stvar(ustvari i goru,jer mi nismo baš nešto naročito pjevali) dobile su moju punu podršku i dozvolu,s tim da se vrate kući do pola devet.
 U osam i dvadeset zvoni mi  telefon!Mama njihovih drugara javlja,da će one malo zakasniti,jer imaju da "odrade" još dvije zgrade.Ne mogu da vjerujem rođenim ušima šta čujem.Plašila sam se samo da se ne vrate
razočarane.
Kad ne lezi vraže,u pola deset,stižu majkine "pevaljke" s osmijehom oko glave,bogatom zaradom i preponosne na prvu plaćenu gažu.Utisaka mali milion i sreća.Iskustvo više u malom životu.
Znala sam ja da će im se pjevanje,kad tad isplatiti :)