понедељак, 9. јануар 2017.

PRVA PETOLJETKA

Bila je noć,baš ovo neko doba,između 8. i 9. januara,sad već davne 2012. , kad sam odlučila izaći iz uskih krugova i ponuditi vaskolikom dunjaluku PRIČE DUŠE.
Nisam ni blizu veličini nekadašnjeg privrednog giganta,čije ime nosi ovaj post(samo u ekavskoj verziji),ali sam zadovoljna što me čitaju baš u onim zemljama sa kojima je i "Petoletka" Trstenička,svojevremeno uspješno sarađivala.I ne čitaju me samo iseljenici i prognanici iz bivše nam domovine,već i tamošnje domicilno stanovništvo.Vjerovatno prevodi nisu baš adekvatni,ali bože moj,čitanje je čitanje.
Šta sam uradila za pet godina?Jesam li zadovoljna?
 Zadovoljna jesam,a uzevši u obzir da žutu banku nisam zaradila od ovog piskaranja,čak sam prezadovoljna.Kad se pojaviš negdje,a za to "negdje" do tog trenutka nisi ni znala da postoji i priđe ti osoba,puna poštovanja,upita te da li si ti ta i ta i da li ti pišeš PRIČE DUŠE,e onda shvatiš da si uspjela.Očara te taj hvalospijev tebi u čast,pa dobiješ još veći elen.Poželiš da budeš kao privredni gigant.
A što se tiče onog šta sam uradila-osim što sam  ovdje,postavljajući sebe u događaje iz vaših života,praveći se da sam neko drugi, izvrnula dušu "na postavu" i dotakla sopstvene boli,nisam baš mnogo.Odlučila da objavim zbirku odabranih pjesama i počela pisati roman.Za objavljivanje u ovim šugavim vremenima mi treba i vaša podrška,malo moralna,malo finansijska,ali mi nešto slabo ide.A za roman,svojevrsna inspiracija,koju mi,svako malo,nešto naruši.
Samo vrijeme nikoga ne čeka,teče "ki ladna voda" i tekući tako evo dođosmo do proslave petog rođendana.Uzrast-vrtić.Nikad ova djevojčica odrasti neće.Jok more!

Нема коментара:

Постави коментар