NIJE PREDNOST

Ne znam zašto mi je trebalo više od 40 godina da shvatim,da ustvari, nije prednost imati bujne grudi i dugačke noge.To možda ima svojih prednosti u nekoj ranoj mladosti dok kazaljka na vagi posjećuje samo one cifre manje od broja 60.U ovim zrelijim,da ne kažem srednjim,to može samo da smeta.Ozbiljna sam!Pogotovo kad ona ista kazaljka rađe boravi među ciframa 70 i 75 i kad se osjećate naduvenim poput balona(prokleti PMS).Elem,prijateljski i sestrinski savjet glasi:Sve one koje se osjećaju i izgledaju poput mene,neka kupe materijal,izvade šnit i neka sašiju sebi haljinu!!!Vjerujte mi da neku ljetnu,dugačku i na bretele NEĆETE naći.Možete kopati po buticima,kineskim radnjama,second hand-ovima,ali jok.Ili su preuske i previše razdrljene u predjelu grudi ili im je dužina ni tamo ni ovamo.Čovjek se,pardon, žena,osjeća kao kreten."Imate li ovakvu haljinu i u drugim veličinama"? - "Gospođo,veličine su univerzalne".Ali draga prodavačice ja nisam univerzalna i ne bavim se prostitucijom.Treba negdje da smjestim 99 cm obima i da nečim pokrijem barem 110 cm nogu,a to s vašim UNIVERZALNIM veličinama nisam ustanju.Pitam se kako se osjećaju one koje su više i šire od mene?Mora li žena biti u opsegu 156-167 cm,51-62 kg i i obima grudi do 80 cm da bi obukla haljinu koja joj se dopada?Izgleda da mora:Ili da kupi neku za bakice i da ostari prije vremena.Ova kvazi modna industrija očito štedi na materijalu."Znate,veličine su nam do 38,eventualno 40 za pojedine modele."Pa tražim 42,a ne 420,aman".
I tako iz radnje u radnju,bez uspjeha.A ništa bolje ne prođem ni kad pantalone tražim.O periodu trudnoća da ne govorim.
Dakle,ne isplati se biti "velika" žena-utiče na nervni sistem.

ZAŠTO ŽENE (NE) VOLE FUDBAL

Lijep proljetni ili ljetni dan,dvije kesice KIKI bombona,ako je moguće malko hlada na tribinama "Partizanovog" i provod može da počne.Nisam imala više od dvije-tri godine,kad me tata,da bi mama mogla nešto po kući odaditi nesmetano,počeo voditi na male fudbalske utakmice.Betonski teren sportskog društva "Partizan"(nema veze s onim beogadskim),na domak naše kuće,služio je kao odlično mjesto za rekreaciju mnogih generacija iz mog kraja.Bilo da je u pitanju fudbal,košarka ili bilo koji drugi sport s loptom "Partizanovo" je bilo blagodet.Tata bi obično zadužio nekog "od mlađe raje",a dovoljno starijeg od mene da me kao čuva,dok je on na terenu.Nije bilo potrebe za čuvanjem,jer ja sigurno ne bih nikud s tih tribina,sve dok se na terenu dešava nešto tako interesantno,kao što je fudbal.Još ako pobijedi tim u kojem igra tata ili tata da go(l),onda slijedi još užitka.Svrati se kod tete Zore u kafanu(koja je sasvim slučajno na pet metara od igrališta) na ćevape i COCKTu.Kako da ne volim fudbal?
U međuvremenu apetiti malih mahalskih(kvartovskih) ekipa postaju veći,pa se na gradskom(uglavnom rukometnom) igralištu "Kantaevac" organizuju i turniri.Tata te opet vodi,(ali sad ti čuvaš mlađeg brata),čitavo vrijeme nešto grickaš,kupuju ti sokove u flašici(ta nećeš Dvojni C pit na utakmici),a kad tatina ekipa osvoji turnir,okrene(ispeče) se jagnje.Kako da ne volim fudbal?
Stasavaju ti drugovi s kojima si po cijeli dan.Dječaci su,prirodno je da vole sport.Ako hoćeš da se dužiš s njima,moraš se pomiriti s činjenicom da ti neće držati gumu(lastiš) da ga preskačeš,već da treba da ih bodriš dok igaju,pa ako nekad zafali neko za ekipu,možeš čak biti i golman.I to sam doživjela.Kako da ne volim fudbal?
Stasavaš i ti polako,upoznaješ nove ljude,šire ti se vidici,već godinama u tebi buja lokalpatriotizam.Navijaš za svoj klub iz sve snage.Zaljubiš se u fudbalera,pa onda redom pratiš utakmice i omladinaca i prvog tima.Dolaziš na stadion i ako utakmica nije od velikog značaja,ni baš mnogo posjećena.Ali se ne predaješ,od glave do pete u crvenoj boji(inače meni najdražoj).Kako da ne volim fudbal?
Dobar dio familije ti igra Sportsku prognozu,skupljaš albume sa sličicama fudbalera,ovog i onog prvenstva.Svi okupljeni oko televizora,jede se,pije se,skandira se.......Kako da ne volim fudbal?
Onda fudbal ode u tri-četiri lijepe majčine,sav ispolitizovan,iskvaren,više mu se ni f u imenu ne nazire.Razne prodaje,kupovine,transferi,skauti,uvrede,nacionalistički ispadi,fašističke parole.......Sve samo fudbal NE!
Onda više ne gledam ni utakmice,ne znam ni igače,ni klubove,trenere,selektore.Potisne se negdje ona iskrena ljubav prema takvom događaju,jer se ne očekuje ništa lijepo za vidjeti.Od raznoraznih huligana ne možeš ni gradom proći,a kamoli otići na sam stadion.Prati iz fotelje neku stranu tekmu,napravi mezu,ohladi pivo i gledaj.Ako se krve,nek se krve,njihovi su.
Dugo je vremena prošlo,mnogo se stvari izmijenilo,neki marginalci su postali prvoligaši,jer su nam se države toliko sjadile,da su nam sva malo veća sela i zapizdine dale po jedan prvoligaški klub.Stahota.A liga ima toliko da ih ni nabrojati ne znam.
Elem,zbog gore navedenih prilika i klub iz gada u kojem živim,dospio je u veliku krizu.Ispadao iz nekih liga,vraćao se,tavorio,sve do skoro.Nekadašnji prvoligaš one velike mi JUGOSLAVIJE,spao je na tako niske grane,da su samo rijetki nastavili da ga prate u radu.A šteta je i od Boga i od ljudi da se tako nešto desi.Tavorio on tako tavorio,dok nije došlo do očiglednih promijena i pomaka u organizaciji i radu.Tako mic,po mic stiže do prvaka Prve lige Srbije i zvanično prelazi u Jelen Super ligu.Imala sam juče tu čast i zadovoljstvo da prisustvujem posljednjoj utakmici i proslavi.Što bi se ovde reklo "gledala sam iz prvi red".
Vratile su mi se slike s Veležovih utakmica,neumornih navijača,euforične publike.
Hinići na istom mjestu Zapad II desno treći red sjedišta 25,26,27 i 28,sjemenke i ne štedimo dlanove.
Patriota zauvijek-VELEŽ u srcu,lokalpatriota(18 godina) NAPREDAK-klub za koji navijam.
I kako da ne volim fudbal???

ČUJEŠ LI ME GRADE

Čuješ li katkad

zvuk što dopire

iz grudi mojih,

ko galop divljih

konja ječi...

to se srce opire,

dok blijede usne

ostaju bez riječi .

Misli mi kradu

galebovi,laste,

i svaku potope

u modru kap...

niz kameno lice

iz tamnog oka

dok ne poteče

suza slap.

Vraćam ti se snena

nošena jugom,

ciganin čergar

prašnjavim drumom...
ljubim ti kamen
milujem skut,
spremajuć dušu
za vječni put.  

   

   

LAVOVI S KRILIMA ANĐELA

Ne postoji utjeha!Barem ne,ona neka prava,istinska.Sve smo izmislili i još uvijek izmišljamo samo da bi nam
bilo lakše.Da nas manje boli u grudima i da nam duše nađu mrvu smiraja.Ne postoji utjeha za smrt djeteta!
Niko,baš niko,ne može zamijeniti onog nekog koga izgubiš zauvjek.Svi su posebni,jedinstveni i nisu ničiji,niti
nadomjestak nekome.
Prvi dan proljeća(cijeli život ga znam kao 21.3.,sad najednom stiže dan ranije) i Međunarodni dan sreće.
Eh,da je sreće,stvarno bi bio divan dan.Pravila sam fil za rođendansku tortu mojoj mlađoj kćeri.Ona je
mamina proljećnica i uz njenu sestru, najveće blago koje imam.Poželjeh da "provirim" malo na Facebook dok mi se fil ne ohladi,a čim sam "provirila",poželjela sam da nikad nisam ni poželjela.Prva vijest na koju sam
naišla bila je još jedna izgubljena bitka za život majušnog djeteta.Dokle više?Gdje je tu pravda i čija je to
kazna?Najljubaznije molim vjernike,svih konfesija,da me ne shvate pogrešno.Nisam ja nikakav antiHrist,ni
Šejtanov sluga,ali se jednostavno ne mirim s činjenicom da umiru djeca,a starci od sto godina žive i da je to
Božija volja.Izvini duže Gospode,onda ti je volja skroz naopaka,kao da svako jutro ustaješ na lijevu nogu.
Ako već imaš namjeru da kazniš nas griješne,onda kazni nas.To što nam oduzmeš onog kog najviše volimo,
a pri tom ga mučiš danima,mjesecima,godinama,kazna je i za njega.Objasni mi,molim te,šta ti je skrivila
djevojčica od pet godina,dječak od deset ili moj brat od šesnaest!?I šta ti nije skrivila moja prababa koja je
živjela 93 godine i pokopala dobar dio familije,kud i kamo mlađih od sebe?Ne znaš!?Vjeruj mi da nije baš
bila bezgrešna.I sam si reko da bezgrešni ne postoje.A opet,kao i svaki roditelj,TEBE zamolim da čuvaš ovu
moju djecu.Svu ostalu djecu na ovom nesretnom svijetu.Ne mogu više da gledam svakodnevne životne
poraze i izgubljene bitke,grčevita skupljanja sredstava za eksperimentalna liječenja.Ili se novac ne skupi ili
liječenje ne uspije.NE MOGU!!!Svaki put ponovo proživim isti pakao od prije petnaest godina.Bila sam u
njihovoj koži i strašno boli.Jesu li te ikad takle suze,ma koje majke,dok je bdila nad umirućim djetetom,koje
je već toliko umorno od bola i liječenja,da i samo želi da umre?
Onda nađemo utjehu u svim tvojim pričama o nebeskim prostranstvima i cvijetnim baštama Dženeta.
Zamislimo naše najdraže u bijelim odorama,s krilima i oreolima nad glavama.S osmijesima koji govore da ih
više ništa ne boli,da ih ništa ne muči.Zamišljamo da nas odozgo čuvaju,da motre na naše živote i da nam tako
pomažu.Zamišljamo da ćemo se jednom sresti s njima,makar onog časa kad odrediš da treba da putujemo
zauvjek i  molimo se za njihove duše.Za vječiti smiraj i tvoju blagonaklonost.
Svako je od njih sa sobom odnio i dio naših duša.Nemoj to zaboraviti kad budeš pravio kalendar putovanja!

BELA NEDELJA-MA(Č)ŠKARE

   Neke stvari,pojave i običaji naprosto imaju neprolaznu draž.Sve ono što nas je ispunjavalo,dok smo bili djeca,opet,kroz sopstvenu djecu,proživimo u zrelijim godinama.Sitne radosti su uvijek radosti,zar ne!?
  Moram vam nešto priznati,i ako me sramota.JA,koja toliko zna o vjerama s ovih prostora,JA koja je više
puta držala predavanje o sličnostima i različitostima istih,e ta ista JA je tek večeras skontala da se te,u mom kraju poznate kao mačkare,u svim ostalim dijelovima svijeta kao maškare i ovdje kao BELA NEDELJA,održavaju baš noć uoči početka uskršnjeg ili ti vaskršnjeg posta.JAO GLUPAČE!!!
U ostalom.....ovo je očit primjer da baš nešto ja i meni slični nismo ni vodili reda o vjerskim praznicima,nego kad se pročuje da su danas mačkare,onda su mačkare.Pa ja!Baš su mi se plaho držali korizme i strogoga posta.Ekstra što smo svi(mislim na sve vjeroispovijesti,a i na one bez nje) s takvom predanošću učestvovali u
datoj manifestaciji,željni dobrog provoda,a i zarade.
 Pamtim sve lijepe uspomene vezane baš za mačkare.Evo i sad nižem slike ped očima,vidim ko sve učestvuje,kako je ko obučen,kome sve lupamo na vrata i kako poslije na ravne časti dijelimo "ulov".
 U mom sadašnjem komšiluku djeca baš i nisu nešto organizovana za takve stvari,a vala se slabo i druže.
Zato po zgradama jesu, te su tako na poziv školske drugarice i kolegice iz pjevačkih voda,moje kćerke, večeras imale priliku da oprobaju draž mačkara,tj.BELE NEDELJE.Plan je bio da obuku svoje odore za nastupe i da izvode nešto od repertoara kojeg inače izvode na nastupima.Naravno da su imale i instrumentalnu pratnju kolega muzičara iz iste grupe.Šta će djeca-uglavnom zavise od donacija,pa odlučila
da nešto zarade.Talenat je uvijek isplativo unovčiti.
 Malo mi je bilo čudno,da su one,takve kakve jesu,pristale na takav provod i još me jako molećivo zamolile

da im dozvolim.Obzirom da sam radila istu stvar(ustvari i goru,jer mi nismo baš nešto naročito pjevali) dobile su moju punu podršku i dozvolu,s tim da se vrate kući do pola devet.
 U osam i dvadeset zvoni mi  telefon!Mama njihovih drugara javlja,da će one malo zakasniti,jer imaju da "odrade" još dvije zgrade.Ne mogu da vjerujem rođenim ušima šta čujem.Plašila sam se samo da se ne vrate
razočarane.
Kad ne lezi vraže,u pola deset,stižu majkine "pevaljke" s osmijehom oko glave,bogatom zaradom i preponosne na prvu plaćenu gažu.Utisaka mali milion i sreća.Iskustvo više u malom životu.
Znala sam ja da će im se pjevanje,kad tad isplatiti :)

TEBE NEMAM VIŠE

Nije ovo nesanica
mili moj,
imam ja još snova.
One  tvoje
nikad dosanjane,
one moje
od života ukradene.
Imam sve slike djetinjstva
i osmijehe tvoje mile,
onaj stisak ruke
u bolničkoj sobi.
Naše igre,
moju brigu,
tvoju ljubopitljivost,
moje strpljenje.
Imam i onaj utorak,
ono rano popodne,
kad su mi javili
da te više nema.
Imam tvoje slike,
poklone,sitnice....
hladno staklo sanduka
umjesto tvog obraza.
Samo tebe nemam više!Nikad više!



Aleksandar Kandić  31.1.1982.-17.2.1999.               Počivaj u miru,ljubavi moja...

KAD НЕПИСМЕН PISMENOGA

Ne znam како бих ти
ovo rekla,
с које банде
da okrenem,
да те дојми
moje slovo.
Мени никад важно није
kojim pismom
нешто пише
važno mi je
caмо једно,
da to ljudi čita više.
Kaд поћера ћорав ћопавога
i nepismen pismenoga,
не липши магарче
do zelene trave.