понедељак, 18. март 2013.

BELA NEDELJA-MA(Č)ŠKARE

   Neke stvari,pojave i običaji naprosto imaju neprolaznu draž.Sve ono što nas je ispunjavalo,dok smo bili djeca,opet,kroz sopstvenu djecu,proživimo u zrelijim godinama.Sitne radosti su uvijek radosti,zar ne!?
  Moram vam nešto priznati,i ako me sramota.JA,koja toliko zna o vjerama s ovih prostora,JA koja je više
puta držala predavanje o sličnostima i različitostima istih,e ta ista JA je tek večeras skontala da se te,u mom kraju poznate kao mačkare,u svim ostalim dijelovima svijeta kao maškare i ovdje kao BELA NEDELJA,održavaju baš noć uoči početka uskršnjeg ili ti vaskršnjeg posta.JAO GLUPAČE!!!
U ostalom.....ovo je očit primjer da baš nešto ja i meni slični nismo ni vodili reda o vjerskim praznicima,nego kad se pročuje da su danas mačkare,onda su mačkare.Pa ja!Baš su mi se plaho držali korizme i strogoga posta.Ekstra što smo svi(mislim na sve vjeroispovijesti,a i na one bez nje) s takvom predanošću učestvovali u
datoj manifestaciji,željni dobrog provoda,a i zarade.
 Pamtim sve lijepe uspomene vezane baš za mačkare.Evo i sad nižem slike ped očima,vidim ko sve učestvuje,kako je ko obučen,kome sve lupamo na vrata i kako poslije na ravne časti dijelimo "ulov".
 U mom sadašnjem komšiluku djeca baš i nisu nešto organizovana za takve stvari,a vala se slabo i druže.
Zato po zgradama jesu, te su tako na poziv školske drugarice i kolegice iz pjevačkih voda,moje kćerke, večeras imale priliku da oprobaju draž mačkara,tj.BELE NEDELJE.Plan je bio da obuku svoje odore za nastupe i da izvode nešto od repertoara kojeg inače izvode na nastupima.Naravno da su imale i instrumentalnu pratnju kolega muzičara iz iste grupe.Šta će djeca-uglavnom zavise od donacija,pa odlučila
da nešto zarade.Talenat je uvijek isplativo unovčiti.
 Malo mi je bilo čudno,da su one,takve kakve jesu,pristale na takav provod i još me jako molećivo zamolile
da im dozvolim.Obzirom da sam radila istu stvar(ustvari i goru,jer mi nismo baš nešto naročito pjevali) dobile su moju punu podršku i dozvolu,s tim da se vrate kući do pola devet.
 U osam i dvadeset zvoni mi  telefon!Mama njihovih drugara javlja,da će one malo zakasniti,jer imaju da "odrade" još dvije zgrade.Ne mogu da vjerujem rođenim ušima šta čujem.Plašila sam se samo da se ne vrate
razočarane.
Kad ne lezi vraže,u pola deset,stižu majkine "pevaljke" s osmijehom oko glave,bogatom zaradom i preponosne na prvu plaćenu gažu.Utisaka mali milion i sreća.Iskustvo više u malom životu.
Znala sam ja da će im se pjevanje,kad tad isplatiti :)

Нема коментара:

Постави коментар