четвртак, 22. септембар 2016.

ŽENI

Obećala sam joj pesmu,
a obećanja držim
ne slovim u prazno
nikad i nikom.
i kažem ono o čemu mislim.
Al' ko je još razumeo žene,
ta bića nežna skrojena od mašte,
u haosu ovom svemira moćnog,
punog gorčine,zablude tašte?
Popljuvaće te s gađenjem
svi gori od tebe,
kuditi oni što dorasli nisu,
i nemoć svoju zariti k'o nož
u tvoju malu svetlucavu iskru.
Zato se ne daj,rođena moja,
veslaj kroz valove nemirne vode,
veslima prkosa,ljubavi,slobode
i sanjaj!
Razbijaj hridi jačinom tuge,
drobi to stenje što na putu stoji,
i pristani tamo gde ti odabereš,
da se, taj neko, zove tvojim
zauvek.

                                                                 Kruševac,22.09.2016.




Нема коментара:

Постави коментар