Godina broji sitno i taman mogu i večeras podvući crtu i istresti sve utiske,sakupljene prethodnih dana.
Više se ni ne mogu sjetiti šta sve nisam radila i kako se sve nisam osjećala u ovoj godini.Puno rada i truda je uloženo u svaki dan.Mnogo sekiracije,organizacije,patnje,boli,sreće,radosti,ushićenja i neizmjerna količina ljubavi.Odrekla sam se nekih stvari koje su mi jako bitne,na uštrb onih koje su mi jako bitne ili će tek biti.
Savladavala prepreke,stepenice,padala i dizala se,borila se i predavala,posustajala,gurala i na kraju izgurala.
Sve u svemu jedna prosječna godina,gledano iz ugla neupućenog čitaoca.
ALI (s razlogom veliko ali) kad prelistam đačke knjižice moje djece,pobrojim sve nagrade i zahvalnice koje su osvojile Lazarice,pogledam na ovu građevinu u dvorištu,na broj novostečenih poznanstava i prijateljstava,
na svoj trenutni status u nekim "važećim" krugovima,ja sam "na konju".Ova godina je bila više nego dobra.
Iz odnosa, nekih nepoznatih ljudi,prema meni,stekla sam utisak da sam dobar čovjek.Odnosno,da ne budem
lažno skromna,znam ja da sam dobar čovjek,ali mi njihove reakcije u interakciji sa mnom potvrđuju moje mišljenje.Čak i za neki stepen dobrote više.To nekako daje elan.Podmazuje stazu ka naprijed.
Ako neko, za vrlo kratko vrijeme provedeno u saradnji s tobom,iz tvog sasvim normalnog ponašanja i redovne komunikacije s drugima,osjeti da si dobra osoba i pri tom te i daruje,onda imaš debelu potvrdu da vrijediš.Ako te pitaju za mišljenje,ako ga uvažavaju,ako te poslušaju,ako te žele pored sebe,znači da vrijediš.Ako te traže,znači da te vole.Ako te vole,onda je sve lakše.
Ne može se od te ljubavi osigurati nafaka,ali može duševna satisfakcija.A ako imaš satisfakciju,imaš sve.
Provela sam zadnjih nekoliko dana sa tinejdžerima iz Slovenije i njihovim nastavnicama.Odradili smo jedan
veliki projekat zajedno.Napravili smo jedan ogroman korak u zbližavanju omladine i razvijanju ljubavi prema
drugim narodima.Pokazali okruženju da se pogrešno separatisati i zatvarati vrata stražnjicom.Da za ljubav nisu potrebni pasoši i vize.Da se sa malo dobre volje može postići mnogo toga.
Da treba htjeti,smjeti i željeti!
Samo hrabro,dragi moji!Svaki novi dan je veliki zalogaj.Ako ga s razumijevanjem ne sažvaćete,možete se zagrcnuti.
Otpjevali smo i himnu,nekad nam zajedničke države-veliki zalogaj,ali ipak sažvakan-moji snovi se polako ostvaruju.
Više se ni ne mogu sjetiti šta sve nisam radila i kako se sve nisam osjećala u ovoj godini.Puno rada i truda je uloženo u svaki dan.Mnogo sekiracije,organizacije,patnje,boli,sreće,radosti,ushićenja i neizmjerna količina ljubavi.Odrekla sam se nekih stvari koje su mi jako bitne,na uštrb onih koje su mi jako bitne ili će tek biti.
Savladavala prepreke,stepenice,padala i dizala se,borila se i predavala,posustajala,gurala i na kraju izgurala.
Sve u svemu jedna prosječna godina,gledano iz ugla neupućenog čitaoca.
ALI (s razlogom veliko ali) kad prelistam đačke knjižice moje djece,pobrojim sve nagrade i zahvalnice koje su osvojile Lazarice,pogledam na ovu građevinu u dvorištu,na broj novostečenih poznanstava i prijateljstava,
na svoj trenutni status u nekim "važećim" krugovima,ja sam "na konju".Ova godina je bila više nego dobra.
Iz odnosa, nekih nepoznatih ljudi,prema meni,stekla sam utisak da sam dobar čovjek.Odnosno,da ne budem
lažno skromna,znam ja da sam dobar čovjek,ali mi njihove reakcije u interakciji sa mnom potvrđuju moje mišljenje.Čak i za neki stepen dobrote više.To nekako daje elan.Podmazuje stazu ka naprijed.
Ako neko, za vrlo kratko vrijeme provedeno u saradnji s tobom,iz tvog sasvim normalnog ponašanja i redovne komunikacije s drugima,osjeti da si dobra osoba i pri tom te i daruje,onda imaš debelu potvrdu da vrijediš.Ako te pitaju za mišljenje,ako ga uvažavaju,ako te poslušaju,ako te žele pored sebe,znači da vrijediš.Ako te traže,znači da te vole.Ako te vole,onda je sve lakše.
Ne može se od te ljubavi osigurati nafaka,ali može duševna satisfakcija.A ako imaš satisfakciju,imaš sve.
Provela sam zadnjih nekoliko dana sa tinejdžerima iz Slovenije i njihovim nastavnicama.Odradili smo jedan
veliki projekat zajedno.Napravili smo jedan ogroman korak u zbližavanju omladine i razvijanju ljubavi prema
drugim narodima.Pokazali okruženju da se pogrešno separatisati i zatvarati vrata stražnjicom.Da za ljubav nisu potrebni pasoši i vize.Da se sa malo dobre volje može postići mnogo toga.
Da treba htjeti,smjeti i željeti!
Samo hrabro,dragi moji!Svaki novi dan je veliki zalogaj.Ako ga s razumijevanjem ne sažvaćete,možete se zagrcnuti.
Otpjevali smo i himnu,nekad nam zajedničke države-veliki zalogaj,ali ipak sažvakan-moji snovi se polako ostvaruju.
Нема коментара:
Постави коментар