понедељак, 5. март 2012.

252 kruga i tuga

Vraćam film u nazad i čini mi se da sam uvijek imala neki hobby.Ako u hobby spada skupljanje salveta,sličica,kamenčića i ostalih sitnica,onda cijeli život imam dodatne,razonodne dijelatnosti.U pauzama roditeljstva nađe se vremena za slikanje,heklanje,šivenje,skitanje,čitanje,pisanje.Iz zadovoljstva postaneš moler,tapacer,keramičar,zidar,serviser,arhitekt,baštovan.Samo me mašina za meso nije mljela!Svašta sam probala,no nisam se baš u svemu jednako dugo zadržala.Neke nas stvari ispune manje,neke više,ali iz svega, u čemu se kroz život okušamo,možemo izvući nešto dobro.
Kako sam se obrela u 'pucačkim vodama'?
Primakla sam se tim vodama prije 11 godina.Poetski rečeno,stajala sam na obali,a talasi su me zapljuskivali.Što bi u realnom svijetu značilo da je moj suprug počeo,a ja mu se pridružila.Kao neko kome je oružje bilo strano i strašno,onome ko je po vokaciji pacifista,priznajem da sam na obali stajala mjesecima.Možda i zato što sam tipičan majčinski tip žene,a djeca su nam u to vrijeme bila jako mala.Bilo kako bilo,u neko doba,prepustih se talasima i ponese me matica.Nisam težila dokazivanju svojih sposobnosti i kvaliteta,niti imam takmičarskog duha.I kad se takmičim,takmičim se sa samom sobom,nikad protiv drugih.O tremi da ne govorim."Nisam ja igrač za subotnje gužve"........Sve je teklo nekako polako,smijenjivale se asosijacije, federacije,pravila,oružja(http://www.facebook.com/#!/pages/IPSC/191973790834588 , http://www.facebook.com/#!/pages/IDPA/204039072962311),ljudi,gradovi,sticali se prijatelji,sticali se znanje i vještina.Kad se nečemu posvetiš u potpunosti ili barem onoliko koliko ti slobodno vijeme to dozvoljava,otvore ti se neki drugačiji pogledi na svijet,a sebe sagledaš kao na rentgenu.Obratiš pažnju na sve sitnice,koje su se ranije činile beznačajne i naučiš jako mnogo o vremenu.Ko nije probao ovako nešto,sigurna sam da ne zna koliko dugo traje sekund(a).Izoštriš sva čula(po neko i do perfekcije),pa to poslije primjeniš u lovu.Jeste i to mi je hobby.Nisam sigurna da li ima još neko žensko u Rasinskom okrugu,koje ide u lov.Ja idem.Na pitanja :"Kako možeš"?"Zar ti nije žao"? odgovaram:"Mogu i nije mi žao"!Oružje je ono što je napravilo razliku između čovjeka i životinje.I ako je iskonski u čovjeku da lovi i tako prehrani sebe i porodicu,zašto ne bi bilo i u ženi!?Ili mislite da u praistoriji nije bilo samohranih majki?Ili da još iz tog perioda datira najstariji zanat na svijetu?Hvala onom nekom tamo,pa nisam ni samohrana,a ni od zanata,ali eto uživam u svakoj jutarnjoj šetnji poljem,u svakom prolasku kroz mračnu šumu,u sjedenju na čeki,u svakoj "marki" lovačkog psa,svakoj zapaljenoj vatri i roštilju,svakom 'kotliću'.Uživam u druženju s prijateljima.
Pridodala sam ovih dana još jednu pucačku disciplinu svojim hobby-jima,vazdušnu pušku.Teško mi se poslije mirisa baruta,naviknuti na dijabole.Sve mi je drugačije i stav i držanje i koncentracija.Sve je drugačije,ali su prethodna iskustva doprinjela da nemam tremu.Imala sam danas prvo 'vatreno',da ne kažem vazdušno krštenje.Prvo takmičenje.'Ubila' sam 252 kruga.Nisam bila najgora.Bila sam srećna.Rezultat nije na zavidnom nivou,ali obećava uzlaznu putanju.Zadovoljna sam sobom,jer je to bio moj maksimum u datom momentu.U sve što radim ulazim srcem.Samo tako znam i mogu.Ako ispunimo sebe,bićemo bolji za okolinu.Ako smo dobri okolini,ona će biti bolja nama.
Pronađite nešto što vas ispunjava,nadahnjuje i obogaćuje kao ljude.Nije teško,samo treba malo volje.Nemojte se čauriti.Čaura i onako ostaje odbačena,a zrno leti ka svom cilju.Budite zrno,ispaljeno iz sopstvenog oružja i pogodit ćete svoju metu.
A što se tuge iz naslova tiče,za nju panciri ne postoje.Izgubila sam jako dragog člana familije.Pomutila mi se radost današnjeg dana,taj metak je pogodio pravo u srce.
Uspjesi i tuge nam ostaju zauvijek,sve drugo je prolazno.

Нема коментара:

Постави коментар