понедељак, 9. јануар 2012.

IZVINI

Ne ,ne smijem nikome,osim ovoj hartiji,priznati.Nikome!Ni samome sebi.Možda samo tebi,draga moja.Samo tebi tako bliskoj,a tako............Kako si dospjela u moj život,moje snove,moje želje....Nisam te zvao!Kakva te to nevidljiva sila donijela na anđeoskim krilima,đavole pakleni......Otkud si se stvorila,da mi pokvariš sve što godinama stvaram........Tako si........tako si obična,a jedinstvena,tako nježna,a strastvena,tako ćudljiva,a predvidiva,tako si.........nisi moja!Negdje se pipnu naši mali svemiri,kad već pomislim da spavaš.............Dodješ kao talas plimni,porušiš sve moje kule i onda nestaneš osekom,povučeš se u neki svoj svijet........znam,plačeš,likuješ,zavidiš......Tako si nedodirljiva,gorda,prijeka.....tako si ranjiva,sjetna,čežnjiva,plaha........tako si.........nisi moja!Obično uvjek i sličnim danima,prošlost se navali kao planina.Na tom ću vrhu da sazrem,jer samo s njega nekad nazrem nas.Sačuvaj osmjeh,lijepo ti stoji.Sačuvaj tu čudesnu iskru u očima,ne dozvoli da nestane!Sačuvaj je za mene,da niko ne zna da je moja,kad već ti nisi.Svoje oči krijem da te neko slučajno u njima ne spazi.Ne trepćem,jer će neko ko zna Morzeovo pismo,prepoznati tvoje ime.A čemu,kad nisi moja?!Znam,nećeš ni biti.........a jesi i bićeš!Bićeš,nenapisana pjesma,nepročitana knjiga,nedovršena ljubav.Bićeš kao zrak bez kojeg ne smijem,kao voda bez koje ne mogu,kao zemlja u koju ću otići,kao vatra u kojoj gorim.Bićeš i jesi........Sačuvaj me Bože,njene ljubavi,onog ludila i strasti,sam se nikad neću spasti............Zašto si morala baš mene izabrati....što me mučiš.......valjda zato što smo isti....jesmo li isti.....znači i ti želiš mene,samo ne znaš kako,kada,koliko........znaš li.......Priznaj ti,kad ja već nemam hrabrosti........Možda si i priznala,a ja te nisam čuo,nisam želio tvoju naklonost.............Možda sam se samo muški uplašio........Jesam li?Ne smijem to priznati nikom.......možda samo tebi.......ili ti to već znaš...zato me i dalje voliš......Voliš li me?Sačuvaj me....evo vapim.....želim ostati tvoj,makar malo,makar ko sjećanje,makar ko misao kad kazaljke se poklope..........Molim te,voli me!U tišini tvoga svijeta,u svojoj čežnji me zarobi,zauvjek,bez mene.Tako si snažna,tako svoja,tako svačija,tako ničija,a moja.......Ma čime te zaslužujem........šta sam ti dao.....zrnce nade,malo sreće, snove.......šta sam ti pružio.......na kraju samo tugu.A i dalje, me voliš,ludo,luda.Kako si slatka i gorka u isti mah.Kako si krotka,topla,mila,kako si divlja,kako si .....moja,a nisi!Priznaću ti jednom,nekada, kad ne bude više važno,jednom kad budem imao dovoljno hrabrosti,jednom,ako te ikada ponovo sretnem,jednom,samo jednom tiho.......IZVINI!    

Нема коментара:

Постави коментар