SNIJEG!!!!
Mojoj radosti nema kraja.Šta ću kad ga volim?!Onako na brzinu navuci šta imaš najtoplije i bez doručka izleti na sokak,jer će se otopiti prije nego se nadaš.A i ko zna kad će opet pasti ili slučajno napadati malo veći,pa da se možeš prepustiti zimskim igrarijama.Naravno,sokak već vrvi,u kratkim crtama se razradi strategija i opleti.Ugijaćemo se uveče,nešto ćemo prezalogajiti kad nas majke prijeteći uvedu u kuće,a do tad udri za sve pare.
Eh...tako je bilo prije 30 godina,kad nismo vodili brigu o ogrijevu,restrikcijama struje,nestašici plina,nabavljanju akomulatora,pretvarača,zalihama hrane,svijećama i ko zna o čemu sve još.Ono što se kaže,bilo pa prošlo.Došla su neka druga vremena i nove okolnosti.Trenutno okolnosti nepregledne bijeline i leda.Kažu da ne pamte ovakvu zimu.Onda im je slabo pamćenje.Dobro,možda ne ovakvu zimu u februaru,ali je bilo zima i zima.Snijegova i snijegova.Bilo je i možda će bivati i sve gore.Bilo je,ali nije bilo ovakve NEORGANIZACIJE!Znalo se koji su planinski prevoji uvijek rizični i bez prijeke potrebe nije se ni saobraćalo njima,a i to bi potrajalo dan ili dva.Nije se dešavalo da u gradovima dođe do tolikog kolapsa da ne možeš nikud ili možeš ako si prošao obuku Gorske Službe Spašavanja.Strava!
Možda bismo svi uživali u ovolikoj količini snijega,da tek iz te silne bijeline nije izbilo najgore crnilo NAŠEG društva.Kažem NAŠEG,jer smo,bez obzira na dvadesteogodišnju pauzu i odvojenost,ponovo ujedinjeni u zimskoj muci.Svak u svojoj i svi u svačijoj.Zacrnilo se do te mjere,da u Srbiji,čak i oni koji nikada nisu bili nigdje van granice,a kamo li u Splitu,znaju za gospodina(tragično je koga sve oslovljavamo sa' gospodine')Keruma i njegovu seku.Do te mjere da se ime mostarskog gradonačelnika pominje diljem svijeta,k'o da je Tito,samo ne u 'tojem' kontekstu.Do te mjere,da čak i oni što inače ne psuju,sad imaju vrlo 'sočan' vokabular.Do te mjere da je narod prepušten sam sebi i svojoj snalažljivosti.Do te mjere,da kao u boga gledamo u hrabre i humane momke iz svih GSS-ova širom Balkana,kao da ih ima na milione i kao da oni nisu ljudi sa potrebama za san i odmor.Do te mjere,da tek ,kad je u Beogradu zagudilo,proglašava se elementarna nepogoda i vandredna situacija,a do tada su djeca iz unutrašnjosti išla u školu i po dvoznamenkastom minusu.
Eto,opet je sve crno na bijelom!Zima je došla,donijela razne nezgode i jednom će proći.A hoće li proći ovaj demokratsko-demokracijski mrak ikada???Njemu ni ovoliko snijega ne može ništa.Ukorijenilo se to,a i dobro se đubri,zaliva se svakodnevno evropskim i svijetskim otpadnim vodama.Okopava se i orezuje sve po propisu.Jednom riječju sve agro-tehničke mjere poduzete.A ti narode moj balkanski,bez srpa i čekića,bez vile i motike,lati se lopate,samo ti je to preostalo,kad su ti svrake mozak popile!Zahvali se dobrom drugu,komšiji,onom nepoznatom humanitarcu,koji ti je pružio komad hljeba i šolju čaja i pati i dalje,kad ne znaš da može bolje.Ili nećeš da znaš.
TRAŽILI SU-ETO NAM GA!
P.S.
Odo malo lopatat :)
Mojoj radosti nema kraja.Šta ću kad ga volim?!Onako na brzinu navuci šta imaš najtoplije i bez doručka izleti na sokak,jer će se otopiti prije nego se nadaš.A i ko zna kad će opet pasti ili slučajno napadati malo veći,pa da se možeš prepustiti zimskim igrarijama.Naravno,sokak već vrvi,u kratkim crtama se razradi strategija i opleti.Ugijaćemo se uveče,nešto ćemo prezalogajiti kad nas majke prijeteći uvedu u kuće,a do tad udri za sve pare.
Eh...tako je bilo prije 30 godina,kad nismo vodili brigu o ogrijevu,restrikcijama struje,nestašici plina,nabavljanju akomulatora,pretvarača,zalihama hrane,svijećama i ko zna o čemu sve još.Ono što se kaže,bilo pa prošlo.Došla su neka druga vremena i nove okolnosti.Trenutno okolnosti nepregledne bijeline i leda.Kažu da ne pamte ovakvu zimu.Onda im je slabo pamćenje.Dobro,možda ne ovakvu zimu u februaru,ali je bilo zima i zima.Snijegova i snijegova.Bilo je i možda će bivati i sve gore.Bilo je,ali nije bilo ovakve NEORGANIZACIJE!Znalo se koji su planinski prevoji uvijek rizični i bez prijeke potrebe nije se ni saobraćalo njima,a i to bi potrajalo dan ili dva.Nije se dešavalo da u gradovima dođe do tolikog kolapsa da ne možeš nikud ili možeš ako si prošao obuku Gorske Službe Spašavanja.Strava!
Možda bismo svi uživali u ovolikoj količini snijega,da tek iz te silne bijeline nije izbilo najgore crnilo NAŠEG društva.Kažem NAŠEG,jer smo,bez obzira na dvadesteogodišnju pauzu i odvojenost,ponovo ujedinjeni u zimskoj muci.Svak u svojoj i svi u svačijoj.Zacrnilo se do te mjere,da u Srbiji,čak i oni koji nikada nisu bili nigdje van granice,a kamo li u Splitu,znaju za gospodina(tragično je koga sve oslovljavamo sa' gospodine')Keruma i njegovu seku.Do te mjere da se ime mostarskog gradonačelnika pominje diljem svijeta,k'o da je Tito,samo ne u 'tojem' kontekstu.Do te mjere,da čak i oni što inače ne psuju,sad imaju vrlo 'sočan' vokabular.Do te mjere da je narod prepušten sam sebi i svojoj snalažljivosti.Do te mjere,da kao u boga gledamo u hrabre i humane momke iz svih GSS-ova širom Balkana,kao da ih ima na milione i kao da oni nisu ljudi sa potrebama za san i odmor.Do te mjere,da tek ,kad je u Beogradu zagudilo,proglašava se elementarna nepogoda i vandredna situacija,a do tada su djeca iz unutrašnjosti išla u školu i po dvoznamenkastom minusu.
Eto,opet je sve crno na bijelom!Zima je došla,donijela razne nezgode i jednom će proći.A hoće li proći ovaj demokratsko-demokracijski mrak ikada???Njemu ni ovoliko snijega ne može ništa.Ukorijenilo se to,a i dobro se đubri,zaliva se svakodnevno evropskim i svijetskim otpadnim vodama.Okopava se i orezuje sve po propisu.Jednom riječju sve agro-tehničke mjere poduzete.A ti narode moj balkanski,bez srpa i čekića,bez vile i motike,lati se lopate,samo ti je to preostalo,kad su ti svrake mozak popile!Zahvali se dobrom drugu,komšiji,onom nepoznatom humanitarcu,koji ti je pružio komad hljeba i šolju čaja i pati i dalje,kad ne znaš da može bolje.Ili nećeš da znaš.
TRAŽILI SU-ETO NAM GA!
P.S.
Odo malo lopatat :)
Нема коментара:
Постави коментар