Dođe i taj čas.Sjedim kraj prozora i posmatram ga.Nisam sigurna ko je od nas dvoje veći voajer.Nekad smo se gledali,onako javno,oči u oči.On pokušavao da mi dočara budućnost,ja prevrtala stranice prošlosti.On prepričavao požudu,ja klicala ljubavi.Znali smo ćutke,satima razmjenjivati nježnosti samo pogledima.Ako bih se zagledala dublje u njegov izraz,mogla sam pročitati tajne,što ih, čitav eon, prikuplja u vlastitu riznicu.Gdje se izgubila ta moć?Zar je moguće da me više ne voli i nema mi šta ispričati?Slovi za moćnika,nad krhkim ljudskim psihama,pokorava i one jake,upravlja svojom silinom,samo mene izgleda više ne dotiče.
Prorekoše muda će donijeti velike promjene,odlučnost,nepokolebljivost.Položaj kakav malo ko ima,u datom času.A on,samo nijemo posmatra moj prozor,kao da me ne vidi više.Ništa ne govori,čak ni šapat ne naslućujem.Hej veliki,to sam ja,tvoja vjerna pratilja!Udostoji me smiješka ili bar namigni,prije nego se pomračiš.Hajde,k'o prije,drži me budnom svu noć,da se svađamo dok pričamo o životu.Obećaj mi tu promjenu,tu riješenost,taj stav sile.Ohrabri me za budućnost cijelu.
Prorekoše muda će donijeti velike promjene,odlučnost,nepokolebljivost.Položaj kakav malo ko ima,u datom času.A on,samo nijemo posmatra moj prozor,kao da me ne vidi više.Ništa ne govori,čak ni šapat ne naslućujem.Hej veliki,to sam ja,tvoja vjerna pratilja!Udostoji me smiješka ili bar namigni,prije nego se pomračiš.Hajde,k'o prije,drži me budnom svu noć,da se svađamo dok pričamo o životu.Obećaj mi tu promjenu,tu riješenost,taj stav sile.Ohrabri me za budućnost cijelu.
Нема коментара:
Постави коментар