Previše me melje ova životna mašina,tako u pojedinim danima.Sve se nešto skupi u sekundi,pa ne može čovjek glavu podignuti,niti duši oduška dati,a treba joj.Bol,kao jedna od osnovnih ljudskih slabosti,sveprisutna je,pogotovo,kad postaneš svjestan,da je danas taj datum,datum koji je po intenzitetu bola drugi ,a po trajnosti duži.Dan,datum,godišnjica,sjećanja,urezane i nikad izbrisane slike i tačka stavljena,na jednu mladost.
Datum,12.5.1992.utorak....(opet taj najomraženiji dan u sedmici) i moji koraci,od straha zaleđene suze i novi list knjige životne.Sasvim drugačije postojanje u istom životu.Početak nečega što se bolom zove 25 godina.Ne dragi moj,nikad ja tebi nisam rekla ZBOGOM.To je nemoguće.Ni onda kad me više na bude na svijetu ovom,od mene nećeš to čuti ,Ostavljam sve ono što sam tebi i o tebi pisala.Nekom novom tebi,ali ipak TEBI.Onome koji živi u mojim damarima,čiji sam vazduh udahnula jednog toplog,vedrog i sunčanog novembra davne '72.Znam da znaš koliko te volim.Znam i da si svjestan da si sad neko drugi na prvih par pogleda.Ali ja nikad nisam gledala površno.Ti si me tome naučio.Zato danas i jesam tu gdje jesam i uvijek s ponosom ističem da sam tvoja.I kad gazim neke druge vode i grle me neki drugi vjetrovi,na mom čelu je urezano tvoje ime i svi ga vide.Beskrajno ponosna što sam kćer tvojih sokaka i kaldrma,tvojih ćoškova i parkova,tvog neba,sunca,zraka i vode.OPROSTI što sam otišla!OPROSTILA sam što me zadržao nisi, onog dana.
MOstar, 12.5.1992. - KruŠevac, 12.5.2017.
Datum,12.5.1992.utorak....(opet taj najomraženiji dan u sedmici) i moji koraci,od straha zaleđene suze i novi list knjige životne.Sasvim drugačije postojanje u istom životu.Početak nečega što se bolom zove 25 godina.Ne dragi moj,nikad ja tebi nisam rekla ZBOGOM.To je nemoguće.Ni onda kad me više na bude na svijetu ovom,od mene nećeš to čuti ,Ostavljam sve ono što sam tebi i o tebi pisala.Nekom novom tebi,ali ipak TEBI.Onome koji živi u mojim damarima,čiji sam vazduh udahnula jednog toplog,vedrog i sunčanog novembra davne '72.Znam da znaš koliko te volim.Znam i da si svjestan da si sad neko drugi na prvih par pogleda.Ali ja nikad nisam gledala površno.Ti si me tome naučio.Zato danas i jesam tu gdje jesam i uvijek s ponosom ističem da sam tvoja.I kad gazim neke druge vode i grle me neki drugi vjetrovi,na mom čelu je urezano tvoje ime i svi ga vide.Beskrajno ponosna što sam kćer tvojih sokaka i kaldrma,tvojih ćoškova i parkova,tvog neba,sunca,zraka i vode.OPROSTI što sam otišla!OPROSTILA sam što me zadržao nisi, onog dana.
MOstar, 12.5.1992. - KruŠevac, 12.5.2017.
Нема коментара:
Постави коментар