POŽELIM DA GA SKLOPIM

Poželim da ga sklopim
ne bih li tako uspjela da vratim
onaj dan
da ti ne dozvolim da pogriješiš
da te ohrabrim
da se ne sputaš.

Da vratim sunce
na umorno nebo
i postavim ptičije horove
na obližnje grmlje,
pa da uz zvuke himne
imaš snage da me zaustaviš
da me ne izgubiš.

Da u tvom naručju
slušam njen huk,
tužnu sevdalinku
o ljubavnicima
iz vremena
kad se  Grozdanin kikot
još čuo.

Da koračam polako
lisnim sagovima
i da u kori platana
urežem tvoje ime
s pečatom vlastitog srca.

Da vratim vrijeme,
grešnika starog,
da me opet svijetlost budi
vrišteći na me
kroz murvinu krošnju.

Da ti priznam koliko te volim
i da ću zauvijek ostati tvoja,
samo tvoja
ma koliko me otimali drugi.

Poželim da ga sklopim
i vratim onaj dan
u kojem sam nestala
s tvojih ulica,
iz tvojih planova.
Dan
nakon kojeg sam se skrivala
u besmislu postojanja
bez tvoje nježnosti.

Poželim da ga sklopim
ne bih li tako uspjela da vratim
onaj dan
u kome sam ti potpuno pripala,
da me svojom zoveš
i da smo jedno do kraja vremena.

Poželim da ga sklopim,
ali te onda ne bih vidjela
onakvog kakvog te želim,
vedrog,nasmijanog,sretnog,
okupanog tvojim kišama
i mirisima purpurnih đula.

Ne bih vidjela ruke
koje mi pružaš sa željom
da prepletenih prstiju
trajemo k'o stijenje.
Ne bih vidjela ni suze tvoje
što se s vodama stopiše,
ni ruševine na duši tvojoj.

Poželim da ga sklopim,
ali neću,
da ne ugasim iskru,
ni sjenu u njemu,
da ne ugasim tebe.


                                                                                                 Kruševac,06.12.2016.