Krdila se svu noć
kao divlji konji,
galopirajuć' umom
tražila put,
molila ruke da je puste nekud
da ugleda svjetlo,izađe na drum.
Zidine Vavilona
ravne joj nisu
s nebesa ničice padne na tlo
i čini se se previše patetična
i mlaka,
a ja nikako ne dozvoljavam to.
I vraćam je iznova
negdje u dubine,
neka vrišti tamo gdje je neće čuti,
nek' zgasne k'o vatra na kiši
i ne kvari masku na licu mom.
Kruševac,5.5.2014.
kao divlji konji,
galopirajuć' umom
tražila put,
molila ruke da je puste nekud
da ugleda svjetlo,izađe na drum.
Zidine Vavilona
ravne joj nisu
s nebesa ničice padne na tlo
i čini se se previše patetična
i mlaka,
a ja nikako ne dozvoljavam to.
I vraćam je iznova
negdje u dubine,
neka vrišti tamo gdje je neće čuti,
nek' zgasne k'o vatra na kiši
i ne kvari masku na licu mom.
Kruševac,5.5.2014.
Нема коментара:
Постави коментар