Valjalo je danas privesti kraju obaveze prema državnim institucijama,pa krenuh do Poreske uprave,po neku potvrdu.Onako u prolazu i u pauzama brisanja nosa,osmotrih grad.Turobno je jutro osvanulo.Nema nešto previše prolaznika(možda je bilo rano),nema mnogo poznatih likova.Nikoga ko bi se pojavom istakao i "upao u oči".Onako,neki prosječan narod.Jedina uočljiva meta su radnici,koji već danima kite gradske ulice i trgove.Kad završe i ako padne snijeg,grad će noću tako osvijetljen i blještav izgledati divno.
Sve u svemu,jedan običan zimski dan u kojem imaš posla s šalterskim i kancelarijskim radnicima.Jedan od onih dana kad ti se od same pomisli šta sve treba da završiš,smrkne i prije nego je svanulo.Običan,dok me slijedeća stvar nije toliko dojmila,da sam morala "pristupiti" tastaturi i blogu.
Naime,sjedim učtivo u kancelariji i čekam da čiko,koji mijenja našeg referenta unese sve potrebne podatke u svoj računar i konačno mi izda željenu potvrdu.Utom uđe žena,pomalo smušena,ali ljubazna.Iznese svoj problem,pa predloži da sačeka napolju,dok gospođa(tj.ja) ne završi i izađe.Imala sam sasvim dovoljno vremena da je osmotrim od glave do pete,kako to već žene rade,da je prepoznam i da se zabezeknem.Ona mene nije prepoznala.Nismo se odavno ni vidjele,možda me je i zaboravila.............ma nije ni važno.Ko sam ja u njenom životu.Možda se nada da nju neće prepoznati,ovako bezličnu,s 15-20 kg viška,bez frizure,bez šminke,nekih grubih i nenjegovanih šaka...............Na mah,kažem sebi da nije ona.To samo neko liči na nju.
Ma ona je,ta nisam je jednom vidjela.U raznim izdanjima,na terenu,u kafani,na žurkama,na kafama....na........
Onda se zapitah kako jedna vrhunska sportistkinja,reprezentativka od svoje 19 godine,kapiten,jedan od najboljih bekova s jugoslovenskih prostora,osvajač nebrojeno mnogo titula i nagrada,može dovesti sebe u ovako izdanje.Draga moja,pa nemaš ti 403,već 43 godine!Gdje ti je nestala ona gordost,ona visina,onaj stav?Gdje si nestala TI,kojoj nisu mogli vodu prinjeti?ŽENO šta se desilo s tobom?
Razmišljajući tako o njoj,dok mi se negdje u malom mozgu kao podloga vukla Balaševićeva "Bože,Bože" sretoh jednu moju pacijentkinju,Romkinju.Težak život ima,jadnu sudbinu,vječitu besparicu,ljubomornog muža alkoholičara,probleme s familijom.Ali ona blista.Naprosto blista.Sredila se maksimalno,našminkala se,
dostojanstveno korača.Rođendan joj je.Stalo joj je da bar danas izgleda lijepo i privlačno.Uspjela je!
........Šta nam to odredi do koje ćemo mjere propasti i promijeniti se na gore?Šta je to što nas navede da se
zapustimo i fizički i psihički?Ko nam dozvoli da izgubimo ono "JA",ono "JESAM"?Gdje se izbriše nešto što si bio,što si značio?Razumljivo je da godine čine svoje i da smo iz dana u dan stariji,ali ko je donio odredbu
da treba da smo neprepoznatljivi?Ko vuče konce i igra se? Mi sami ili.........Čekam odgovor!
Sve u svemu,jedan običan zimski dan u kojem imaš posla s šalterskim i kancelarijskim radnicima.Jedan od onih dana kad ti se od same pomisli šta sve treba da završiš,smrkne i prije nego je svanulo.Običan,dok me slijedeća stvar nije toliko dojmila,da sam morala "pristupiti" tastaturi i blogu.
Naime,sjedim učtivo u kancelariji i čekam da čiko,koji mijenja našeg referenta unese sve potrebne podatke u svoj računar i konačno mi izda željenu potvrdu.Utom uđe žena,pomalo smušena,ali ljubazna.Iznese svoj problem,pa predloži da sačeka napolju,dok gospođa(tj.ja) ne završi i izađe.Imala sam sasvim dovoljno vremena da je osmotrim od glave do pete,kako to već žene rade,da je prepoznam i da se zabezeknem.Ona mene nije prepoznala.Nismo se odavno ni vidjele,možda me je i zaboravila.............ma nije ni važno.Ko sam ja u njenom životu.Možda se nada da nju neće prepoznati,ovako bezličnu,s 15-20 kg viška,bez frizure,bez šminke,nekih grubih i nenjegovanih šaka...............Na mah,kažem sebi da nije ona.To samo neko liči na nju.
Ma ona je,ta nisam je jednom vidjela.U raznim izdanjima,na terenu,u kafani,na žurkama,na kafama....na........
Onda se zapitah kako jedna vrhunska sportistkinja,reprezentativka od svoje 19 godine,kapiten,jedan od najboljih bekova s jugoslovenskih prostora,osvajač nebrojeno mnogo titula i nagrada,može dovesti sebe u ovako izdanje.Draga moja,pa nemaš ti 403,već 43 godine!Gdje ti je nestala ona gordost,ona visina,onaj stav?Gdje si nestala TI,kojoj nisu mogli vodu prinjeti?ŽENO šta se desilo s tobom?
Razmišljajući tako o njoj,dok mi se negdje u malom mozgu kao podloga vukla Balaševićeva "Bože,Bože" sretoh jednu moju pacijentkinju,Romkinju.Težak život ima,jadnu sudbinu,vječitu besparicu,ljubomornog muža alkoholičara,probleme s familijom.Ali ona blista.Naprosto blista.Sredila se maksimalno,našminkala se,
dostojanstveno korača.Rođendan joj je.Stalo joj je da bar danas izgleda lijepo i privlačno.Uspjela je!
........Šta nam to odredi do koje ćemo mjere propasti i promijeniti se na gore?Šta je to što nas navede da se
zapustimo i fizički i psihički?Ko nam dozvoli da izgubimo ono "JA",ono "JESAM"?Gdje se izbriše nešto što si bio,što si značio?Razumljivo je da godine čine svoje i da smo iz dana u dan stariji,ali ko je donio odredbu
da treba da smo neprepoznatljivi?Ko vuče konce i igra se? Mi sami ili.........Čekam odgovor!
Нема коментара:
Постави коментар