Uf.....neizdrživo je u zadnjih desetak dana.Toliko neprijatne toplote,prženja sunca,zagušljivog,teškog vazduha........O prekomijernom znojenju ne treba ni govoriti.Potoci znoja,od tjemena do peta.Ma fuj!Sama se sebi gadim.Ne postoji garderoba koja se ne lijepi za tijelo niti anti-perspiranti,koji bi svoju punu funkciju mogli ispuniti duže od četiri sata(i ako na njima objesno piše 24-72...a ha,pazi da nije).Znači,svako četiri sata u kadu,pod tuš.Do kraja ljeta neću imati ni epitel,ni epiderm.
Fali mi do 40-te još koji mjesec.Postala sam sklona reakciji na sve klimatske promjene i sve ih teže podnosim.Često me iz zezanja pitaju da li sam stvarno iz Mostara,jer kukam već na 32 * C.Ama jesam,ljudi
iz Mostara sam i to iz najusijanijeg dijela grada.Iz Mostara sa suhim vazduhom,u kojem sam mogla,po najvećem zvizdanu,prepješačiti s Luke do Centra II da se ne oznojim.Ovdje ne mogu ni disati od vlage.Evo i sad mi je sve rastvoreno,negližirano,nenormalnih 32 stepena u sobi(23 su sata ) i jedva kucam,jer mi se prsti lijepe za tipke."U meni 300 stepeni,gorim,nisam pri sebi......." što bi rekla Nata........
Ustvari,nije samo meni mučno.Tako je na cijelom ovom mučenom Balkanu,s koje god ga strane svijeta pogledaš.Ako nigdje ne puca,onda je kriza;ako nije kriza,suša je;ako nije suša,demonstracije su.......Kako god okreneš,jebeno,pa i u vremenskim uslovima.Uspjeli smo zagaditi i zatrovati sve tekuće vode,bazeni su skupi,na moru komšije nisu dobrodošle zbog paštete i paradajza(valjda lako kvarljiva roba na ovoj temperaturi),ona malo dalja mora nedostupna većini.Sve u svemu,lavor nam ne gine.Ma ni u lavor ne mogu,jer mi ovo čudo radi na struju,pa bih baš bila zgodan provodnik za kakav udar.Ne mogu da podnesem
više ništa,ni toplotu,ni kišu,ni snijeg......nervozna sam kao pas,a ne mogu ništa ni da radim.
Nije zbog vremena,sigurno je zbog godina!
Fali mi do 40-te još koji mjesec.Postala sam sklona reakciji na sve klimatske promjene i sve ih teže podnosim.Često me iz zezanja pitaju da li sam stvarno iz Mostara,jer kukam već na 32 * C.Ama jesam,ljudi
iz Mostara sam i to iz najusijanijeg dijela grada.Iz Mostara sa suhim vazduhom,u kojem sam mogla,po najvećem zvizdanu,prepješačiti s Luke do Centra II da se ne oznojim.Ovdje ne mogu ni disati od vlage.Evo i sad mi je sve rastvoreno,negližirano,nenormalnih 32 stepena u sobi(23 su sata ) i jedva kucam,jer mi se prsti lijepe za tipke."U meni 300 stepeni,gorim,nisam pri sebi......." što bi rekla Nata........
Ustvari,nije samo meni mučno.Tako je na cijelom ovom mučenom Balkanu,s koje god ga strane svijeta pogledaš.Ako nigdje ne puca,onda je kriza;ako nije kriza,suša je;ako nije suša,demonstracije su.......Kako god okreneš,jebeno,pa i u vremenskim uslovima.Uspjeli smo zagaditi i zatrovati sve tekuće vode,bazeni su skupi,na moru komšije nisu dobrodošle zbog paštete i paradajza(valjda lako kvarljiva roba na ovoj temperaturi),ona malo dalja mora nedostupna većini.Sve u svemu,lavor nam ne gine.Ma ni u lavor ne mogu,jer mi ovo čudo radi na struju,pa bih baš bila zgodan provodnik za kakav udar.Ne mogu da podnesem
više ništa,ni toplotu,ni kišu,ni snijeg......nervozna sam kao pas,a ne mogu ništa ni da radim.
Nije zbog vremena,sigurno je zbog godina!
Нема коментара:
Постави коментар