Da li je neko nekada
od vas bio podstanar?Ja jesam!Par godina izbjegličkog života sam provela
po raznim sobama i stanovima koji se izdaju.Nema tu ničeg čudnog,barem
je trećina populacije u svakom gradu danas podstanar.Meni je od svega
najčudnije,kako se ti ljudi ophode prema mjestu na kojem obitavaju.CURI
SLAVINA,nema veze gazdina je;POLOMIO SAM STOLICU,pa šta nije
moja;ZAPUŠIO SE ODVOD,nisam ga ja zapušio!Ma jok nisi,gdje bi ti,mora da
sam ja dolazila dok te nije bilo u stanu.
Na moju veliku žalost,socijalne prilike su takve,da je moja porodica primorana, izdavati stan,koji posjedujemo u sklopu kuće.Kapne po neka parica,koja itekako dobro dođe,ali meni otkapaše i snaga i živci.Trudim se da razumijem tu politiku,logiku,zdrav razum ili kako li se to već zove,kod ljudi koji su prošli kroz taj stan.Ponavljam I SAMA SAM BILA PODSTANAR,ali nikada slovom i brojem iza sebe nisam ostavila nered,jad,prljavštinu i štetu.Za šest godina,koliko traje naša stanodavačka agonija,smjenjivali(le) su se studenti(kinje),samci(ice),đaci,sezonski radnici.Ostajali po mjesec,dva,osam,godinu i ne znam poslije koga je ostajalo veće sranje.Uništena,pa bačena naša imovina,umašćeni kuhinjski elementi(nikad očišćeni),šporet koji se mora špartlom sastrugati,prazne flaše,novine,prljavi peškiri(sve pod krevetima),odlijepljeni lažni nokti u foteljama,dlaka da se mogu tri DOBRE perike napraviti(šteta što nisam vlasuljar)..........
Poslije odlaska jednih,oribaj,dizinfikuj,operi,za one sljedeće i sve tako redom.
Dok su prisutni vodaj ih po doktorima,jer od ljubavnih problema ubadaju ludilo,dobijaju tahikardije,pokušavaju samoubistva.Brani razvedene od bivšrih muževa,koji ih proganjaju.Slušaj svađe i otimanja oko starateljstva nad djecom.Kuhaj čajeve kad su bolesni,supice kad prepiju,pa premiru..........
Pomozi im kao članovima svoje familije,a oni će otići i ostaviti svoje TRAGOVE.Mislim,DIVNO jedno iskustvo!!!!!
Ako ima HLJEBA SA SEDAM KORA,onda je to definitivno OVAJ!
P.S.
Prvom ukazanom prilikom prestajem biti stanodavac ;).......
Nastavak muke.....danas
Otišli su i ovi zadnji!Nisam ni malo srećna ,ni zbog toga što moram ponovo lijepiti oglase po gradu,ni zbog onog što me čeka u naredna tri dana.Ono što sam zatekla,teško da ovako nervozna mogu opisati.Za deset mjeseci,koliko su njih dvojica boravila u stanu,pričinjena je solidna šteta.Količinu prašine i paučine ne znam izraziti ni u jednoj jedinici mjere.Možda bi najpribližnije bilo ......"en na enti plus jedan".Aspirator je najbolje da skinem sa zida i da ga bacim,jer teško ću ga moći odmastiti.Tepisi,zavjese i prekrivači su već na pranju i ribanju.Trebaće nam sad malo i stolarskog umijeća da učvrstimo sve rasklimane krevete,stolice,fotelje,vrata..
Ma izdržaću sve to kao i do sada,nego se sad pitam,ima li uopšte smisla,što tim mediokritetima,tom polusvijetu,bez grama osnovne kulture i domaćeg vaspitanja,pravimo još dva stana.Još dva stana,u koje ulažemo sva svoja raspoloživa i neraspoloživa sredstva.Dvije stambene jedinice....STAMBENE jedinice,u kojima treba da se STANUJE,a ne da se uništavaju.
Majko moja,šta me još jada čeka!Ili da djecu odgovorim od školovanja,jer nam te gore pomenute trebaju kao izvor prihoda za dječiju edukaciju!?
KAKVIH SEDAM;OVO JE HLJEB SA DVADESETSEDAM KORA!!!
..
Na moju veliku žalost,socijalne prilike su takve,da je moja porodica primorana, izdavati stan,koji posjedujemo u sklopu kuće.Kapne po neka parica,koja itekako dobro dođe,ali meni otkapaše i snaga i živci.Trudim se da razumijem tu politiku,logiku,zdrav razum ili kako li se to već zove,kod ljudi koji su prošli kroz taj stan.Ponavljam I SAMA SAM BILA PODSTANAR,ali nikada slovom i brojem iza sebe nisam ostavila nered,jad,prljavštinu i štetu.Za šest godina,koliko traje naša stanodavačka agonija,smjenjivali(le) su se studenti(kinje),samci(ice),đaci,sezonski radnici.Ostajali po mjesec,dva,osam,godinu i ne znam poslije koga je ostajalo veće sranje.Uništena,pa bačena naša imovina,umašćeni kuhinjski elementi(nikad očišćeni),šporet koji se mora špartlom sastrugati,prazne flaše,novine,prljavi peškiri(sve pod krevetima),odlijepljeni lažni nokti u foteljama,dlaka da se mogu tri DOBRE perike napraviti(šteta što nisam vlasuljar)..........
Poslije odlaska jednih,oribaj,dizinfikuj,operi,za one sljedeće i sve tako redom.
Dok su prisutni vodaj ih po doktorima,jer od ljubavnih problema ubadaju ludilo,dobijaju tahikardije,pokušavaju samoubistva.Brani razvedene od bivšrih muževa,koji ih proganjaju.Slušaj svađe i otimanja oko starateljstva nad djecom.Kuhaj čajeve kad su bolesni,supice kad prepiju,pa premiru..........
Pomozi im kao članovima svoje familije,a oni će otići i ostaviti svoje TRAGOVE.Mislim,DIVNO jedno iskustvo!!!!!
Ako ima HLJEBA SA SEDAM KORA,onda je to definitivno OVAJ!
P.S.
Prvom ukazanom prilikom prestajem biti stanodavac ;).......
Nastavak muke.....danas
Otišli su i ovi zadnji!Nisam ni malo srećna ,ni zbog toga što moram ponovo lijepiti oglase po gradu,ni zbog onog što me čeka u naredna tri dana.Ono što sam zatekla,teško da ovako nervozna mogu opisati.Za deset mjeseci,koliko su njih dvojica boravila u stanu,pričinjena je solidna šteta.Količinu prašine i paučine ne znam izraziti ni u jednoj jedinici mjere.Možda bi najpribližnije bilo ......"en na enti plus jedan".Aspirator je najbolje da skinem sa zida i da ga bacim,jer teško ću ga moći odmastiti.Tepisi,zavjese i prekrivači su već na pranju i ribanju.Trebaće nam sad malo i stolarskog umijeća da učvrstimo sve rasklimane krevete,stolice,fotelje,vrata..
Ma izdržaću sve to kao i do sada,nego se sad pitam,ima li uopšte smisla,što tim mediokritetima,tom polusvijetu,bez grama osnovne kulture i domaćeg vaspitanja,pravimo još dva stana.Još dva stana,u koje ulažemo sva svoja raspoloživa i neraspoloživa sredstva.Dvije stambene jedinice....STAMBENE jedinice,u kojima treba da se STANUJE,a ne da se uništavaju.
Majko moja,šta me još jada čeka!Ili da djecu odgovorim od školovanja,jer nam te gore pomenute trebaju kao izvor prihoda za dječiju edukaciju!?
KAKVIH SEDAM;OVO JE HLJEB SA DVADESETSEDAM KORA!!!
..
Нема коментара:
Постави коментар